Podsjećanje na Treću osnovnu školu Mostar, 1968/69

Jedna slika postavljena na facebook prethodnih dana pobudila je niz sjećanja na školske dana iz osnovne škole. Išao sam u Treću osnovnu školu od prvog do osmog razreda, tj. od 1957. do 1965. godine. Treća osnovna škola je tih godina bila smještena u zgradi nekadašnje i današnje gimnazije, a Gimnazija je bila smještena u današnjoj zgradi Vjećnice, na Bulevaru. Za tih osam godina kroz klupe su prodefilovali mnogi đaci, od kojih se do danas poimenice sjećam nekih, a nekih je nestalo iz sjećanja, i tek po neka zalutala fotografija, ili usputni događaj, otvori sjećanja. U vrijeme školovanja u osnovnoj školi slikanje nije bilo uobičajena stvar, jednostavno nije bio običaj. Na početku godine bi u razred navratio neki fotograf, napravio jednu sliku čitavog razreda, koju bi kasnije uz nadoknadu dobio svaki đak. Po toj računici, trebalo bi da imam barem osam slika iz osnovne škole. Ne znam ni sam, da li smo se slikali u svakom razredu, i da li sam ih inače imao toliko, a uz ove, sjećaam se jedne slike sa ekskurzije iz Dubrovnika 1965. Međutim, svega toga je nestalo u vihoru rata. Tokom prošle godine sam od Sude dobio jednu sliku iz prvog razreda osnovne škole putem interneta. Drugih nemam, ustvari, još ih nema, a ostaje nada da će se pojaviti odnekle, od nekuda, od nekoga. Vidićemo.

Stoga me je neobično obradovala ova slika, koju sam našao na facebooku. Postavila je kćerka od profesorice ruskog jezika Vere Milosavljević. Prigoda, dolazak i posjeta pisca Branka Ćopića Mostaru i Trećoj osnovnoj školi. Na slici se vide nastavnici koji su nam predavali samo nekoliko godina prije nastanka ove slike, pogotovo u zadnje četiri godine osnovne škole, i direktor Mahmut Puzić, koji je bio direktor škole svih osam godina, koliko sam išao u tu školu.

Ovdje ću, svakako napomenuti imena nastavnika, koji se nalaze na slici, a predavali su na,m tokom školovanja. Prije svih, pominjem Enisu Topuzović, koa nam je bila razrednica u sedmom i osmom razredu, i predavala matematiku i fiziku, i slobodno mogu reći, dala mi osnovu za daljnje školovanje i studiranje. Zatim su tu Vera Milosavljević, ruski jezik, Mustafa Pezo likovno, Marija Zelenika, muzičko, Asija Behlilović, istoriju. Ostali nastavnici na slici su mi poznati, ali su nam povremeno predavali, najčešće kao zamjena. Posebno mi je drago da se na slici nalazi i moj učitelj iz trećeg razreda osnovne Alija Hasanefendić.

Slika i opis uz sliku: III osnovna škola, zbornica 1968-69. - Branko Ćopić došao u posjetu.

Gornj red s lijeva na desno: Borika Miljak (rođena Simić), predavala srpskohrvatski, Nada Topuzović, mislim da je biologiju predavala, ali nisam sigurna, direktor škole Maha Puzić, Asija -Sija Behlilović, predavala istoriju, onaj mladi ne znam ko je, Alija Hasanefendić, Dedo – jer su ga izvukli iz penzije da radi, ucitelj.

Donji red s desna na lijevo: moja mama Vera Milosavljević (rođena Trbulin), predavala ruski i srpskohrvatski, iza nje malo udesno viri Mustafa Pezo, slikar, predavao likovno i krstio se kad mu ja donesem crtež, Nada Milavić, predavala biologiju, Neda Nastić, rano je umrla, ne sjećam se šta je predavala, Enisa -Nisa Topuzović, predavala matematiku, Maruška Baća, predavala engleski (a njen muž Niko hor i orkestar u Muzičkoj školi), teta Marija Zelenika (rođena Lasić), predavala srpskohrvatski i muzičko, vodila hor, Branko Ćopić, Mirjana Sudar, predavala engleski, a ova poslednja, mislim da je bila defektolog, ali ne znam.

Slika i opis: Gordana Milosavljević/facebook/cidom 20191228)

Zahvaljujemo!

(spagos)

Podsjećanje na jedan doček

Nova godina prije 50 godina

Zadnjih dana 1969. godine pristizali smo u Mostar, tada već kao studenti, iz mjesta studiranja, sa namjerom proslave dočeka Nove godine negdje u Mostaru. Uoči Nove godine sastali smo se na Korzu, negdje oko Petice, onako spontano, bez nekih velikih ideje gdje za doček. Obzirom da smo tada, kako se to danas kaže, svi bili singl, doček negdje u hotelu, restoranu, pa čak ni u Abraševiću, nije dolazio u obzir. I onda je nekom na um pala ideja, a zašto ne bismo napravili novogodišnji đir, od kuće do kuće, posjetiti svoje, svugdje onako s nogu, popiti po koju, malo zameziti, zapjevati, napraviti malo atmosfere, i put pod noge, dalje. Neko je odmah svratio u zdravljak i prva boca “nečega” je bila otvorena, onako, samo za zagrijavanje. Svi smo bili tu negdje, oko 19.

U jednom mom sjećanju od ljetos, napisao sam kako su nam se nakon mature razredi a i b stopili jedan u drugi. Niko više nije ni vodio računa, ai bez malo napora, ne bi se mogli sjetiti se ko je iz kojeg razreda.

U tome društvu našli smo se Peda Ćorda, Zdena Pehar, i ja i elektro tehnike, pa Milorad Matrak i Slavko Simić iz mašinske tehnike i Zlatko Zagorčić iz ekonomske. Svi studenti, u Sarajevu i u Mostaru. Pokojni Zdena je tada bio počeo studirati mašinstvo u Mostaru, a naredne jeseni je otišao u Zagreb da studira saobraćaj.

Uglavnom, našao se i jedan gramofon na baterije, koji je svirao dok baterije nisu iscurile, a tadašnji hit je bila “Krčmarice daj vina natoči” od Ace Matića i još nekoliko pjevnih, aktuelnih hitova iz toga vremena.

Od kuće do kuće, od stana do stana, popili bi piće ili dva, opuhali mezu sa stola i tako do nekih doba. Naravno, mješanje različitih pića i neiskustvo u tome učinili su svoje

Da bi došli sebi, otišli smo do Starog mosta, usput susrećući mnoge koji su se vraćali kućama sa dočeka, čestitanja na ulici, pjesma. Kako koga, ali hladan zrak nas je malo rastrijeznio, i pravac kućama.

Godinama kasnije sjećanja još uvijek naviru, a pogotovo, nakon što mi je Peda proslijedio ovu sliku proljetos, nakon prvih kontakata za proslavu maturue.

I još jedno sjećanje na Dan poslije, (sa bloga prije 6 godina):

Dan poslije:...buđenje, mahmuranje, glava ko rondo, bečki koncert, šetnja do na partizansko, na čisti zrak, onda skokovi iz garmisch-partenkirchena, pa sarma, pa sahatak dospavati...a uvečer, sve ponovo, još jednom...nekad bilo...

A danas: ...mahmurluk ne, šetnja da, partizansko daleko, sarma ne, sve ono što je čovjek volio...ne...a večeras: isto kao i sinoć, ali kao nekad...ne...

Šta je tu je. Idemo dalje...

(spagos)