Napustio nas je još jedan školski kolega, Suad Šoše.
Vrijeme donosi, vrijeme i odnosi.
Svakom su zapisani njegovi časovi, a kad se izbroje, brojčanik se gasi.
Školski dani, kasniji svakodnevni susreti na korzu, na igranci u Abraševiću.
Uvijek progodna i pristojna riječ, za svakoga. Po svemu tome je ostao svima u sjećanju
Kasnije smo se susretali na poslu, dok je radio u Zavodu za zaštitu na radu, u Mostaru.
Zvao me je telefonom u toku priprema za proslavu Mature.
Rekao je da ne može doći i da se nada da ćemo ga razumjeti i oprostiti mu.
Ohrabrio sam ga riječima, da ne smije biti, niti ima potrebe da bude zamjerke.
Prije i kasnije, to je nadoknađivao susretima na kafi, kao u slici u prilogu,
sa razrednicom Dženanom, Mirjanom i Draganom.
Dragi naš Sudo, neka ti je lahka zemlja naša mostarska.
Nek ti je vječni rahmet i pokoj.
Mostar, 8. maja 2021. godine
(Maturanti EMŠC, generacija 1965 – 1969, sa razrednicom i profesorima)
