Stare slike pričaju – Iz Milenine “kutije za cipele”

 

Iz svoje“kutija za cipele” slike je izvadila i postavila na viber grupu Milena Đurasović.

Proljetni fini dani, foto aparat nekog od raje, fotoamatera, a kasnije izrađene i podjeljene slike, za uspomenu. Neko je slike sačuvao, nekome je vihor rata pomeo i slike i sjećanja. Ali tu smo mi, raja da nadoknadimo ta izgubljena sjećanja. Pretpostavka: ove slike su nastale u proljeće 1969. godine.

Manje više svako od nas ima neku svoju “kutiju za cipele” u koju je sakrio i sačuvao nešto od preoteklog života. Ovo se pogotovo odnosi na raju koja su pokrenuta iz svog doma.

Kad se u toj kutiji nađe koja slika koja se može podijeliti sa rajom, onda to još više dobija na vrijednosti.

Živi smo onoliko koliko se sjećamo, a dar je kad nam neko pokloni jedno takvo sjećanje.

Iz Milenine “kutije za cipela” dvije slike iz školskih dana.

Slikano negdje u blizini škole, proljeće 1969

(sačuvano i izvađeno iz "kutije za cipele", 25. februara 2022. godine, Milena)

Susret na kafi, pred Bristolom, 19. februara 2022.

 

Prvu zajedničku kafu u 2022. godini na terasi hotela Bristol, ili kafane Aldi, kako se od prije koju godinu zove, popila je jedna mala ekipa: prekookenaski putnik Ševko Buljko, i domaći Alija Husković i Vinka Marinčić.

Bio je to prvi zajednički susret nakon septembra prošle godine, a kafi na terasi je pripomoglo i lijepo vrijeme u Mostaru toga dana.

Ševko je odmah nakon dolaska u Mostar dao prijedlog za susret na kafi, ali obaveze, radni dan i korona su skratili broj prosutnih.

Bilo koliko bilo, važno je da je početo i u ovoj godini, a sa toplijim vremenom, i dolaskom “stranaca” biće sve više prisutnih.

Naši kavaljeri su iskoristili priliku, i dva dana unaprijed Vinki uručili buket cvijeća povodom dolazećeg rođendana.

Naravno, upriličeno je i slikanje, i kačenje slike na viber, kako bi i ostala raja koliko, tolikoosjetila šmek Mostara.

Do nekog novog susreta, na kafi u Mostaru.

Stare slike pričaju : Fotografije iz “kutije za cipele”

Interesantnu zgodu nam je jednom priliko ispričao kolega Predrag Ćorda, koja se dogodila tokom jednog njegovog povratka iz Mostara u Švicarsku. Sa sobom je ponio dosta starih fotografija, sve u jednoj staroj kutiji za cipele, onako, kako je to nekada bio običaj da se čuvaju fotografije.

Na švicarskoj granici carinik ga je pitao šta se nalazi u kutiji, i on mu je rekao da su tu neke stare slike. Naravno, to je bio dovojno cariniku da zamoli da otvori kutiju i da pogleda te "slike".

Kad mu je pokazao stare slike u kutiji, carinik je rekao: "To nisu stare slike, to su stare fotografije!"

I evo sad, jednu po jednu Peda nam daje na uvid do blago iz stare kutije čudesa:

u Starom gradu, Predrag Ćorda, 1974. foto Ćiro Raič

Slika broj 1: "Da se prijavim da sam živ i zdrav sa jednom starom slikom (fotografijom) koju je uslikao pokojni Ćiro Raič. Slika nije iz Ćirine kolekcije nega iz moje „kutije za cipele“.

u Velikom parku, 1969.

Slika broj 2: "Evo jedne slike iz moje kutije, a ima ih još. Ovako se provodilo vrijeme prije škole. Veliki park, rano proljeće, sunce. Često smo nakon ovoga znali reći "ko će sad sa ovoga sunca na prvi čas" Tada smo išli u školu popodne, a nastava je počinjala u jedan, ili dva popodne, pa do kasno uveče".

Na slici su: desno gore stoji Peda, u sredini rahmetli Suad Šoše, dole leži Aco Kuljić.

Na klupi sjede Erna (Kika) Ćerkić (Bošnjić) i Alma Ćišić (Šiširak) a između njih sjedi Mili Čevro.

Uz pretpostavku da je ovo bilo proljeće 1969. a momci i djevojke maturanti.

Hvala Peda, i nadamo se novim slikama iz tvoje kutije od cipela.

(spagos)