Jedan poziv i kratki rok za susret na kafi u Bristolu, postavio je Aco dan prije, sa kratkom porukom:
“Svi koji mogu i koji su voljni, kafica sutra u srijedu, u hotelu Bristol,u 10;30.
(nije potrebno nositi kafu i kocku, a zumbuli za razrednicu su poželjni). Do sutra”.
Za ovakve pozive uvijek se nađe, prema dosadašnjim iskustvima barem 5-6 dobrovoljaca, koji imaju vremena, volje i želje za susretom.
Na ovoj kafi su se našli, prema slikama koje su postavljene na viberu, s lijeva,: Vinka, Ljilja, Juso, Alija, razrednica Dženana i naravno Aco, koga odavno nismo vidjeli na ovom mjestu, a bogami ni prepoznali, barem iz prve.
Za one malo čangrizljivije, pogled na stol: kafa i kocka su na stolu, posluženi od konobara, ali i jedan lijepi buket cvijeća, pred razrednicom. Jučerašnja poruka je u potpunosti realizovana.
Nama, koji smo daleko, kao i onima koji su blizu, a nisu prisustvovali ovom događaju, ostaje da se divimo, i da uzdišemo, čekajući na neki novi pogodan termin.
Sve je dobro dok nas još ima da možemo doći.
A dok nas ima, biće i kafa.
Pred nama je i proljeće, i ljeto i jesen ove godine.
A ako se bude živo i zdravo, dogodine oko ovih doba, kafa će se moći popiti i u hotel Neretvi. Rekoše, neće biti Neretva, nego Hilton.
Mogu hotel zvati kako god hoće, nama će ostati samo Neretva.
Ali, to je već nek druga priča.
Lijep pozdrav svima.
(Maturanti EMŠC, 1969.)
