U znak sjećanja na našeg profesora.
Sa profesorom Alaudinom, ili Aladinom kako smo ga od našeg prvog susreta počeli zvati, susreli smo se tokom pohađanja Elektrotehničke škole u Mostaru (1965-1969:). Odmah nam je postao interesantan izgledom dobro istreniranog mladića, koji se u školu došao direktno nakon diplomiranja na DIFu u Beogradu. Sa njim nam je predmet Fizičko i zdravstveno vaspitanje, ili Fiskultura, postalo interesantan predmet, koji se nije sastojao samo od zagrijavanja i igranja lopte raznih vrsta. Upoznali smo se sa pravilima pojedinih sportskih disciplina, košarka, rukomet, boks plivanje, atletika, ali je bio voljan i raspoložen da porazgovaramo o svakoj nama interesantnoj temi. Pričao nam je i o rodnom Počitelju, iz kojeg se otisnuo na studije, a kasnije i posao u Mostaru. Tokom četvrtog razreda na časovima Fizičkog održao nam je plesnu školu, u kojoj smo se susreli i proplesali klasične i moderne plesove, te nam je na svoj način približio plesnu kulturu, oslobodio nas, a mnogi su nakon novoga pravo proplesali i zaplesali, a vrhunc je bio na maturskoj zabavi. Osim toga puno pažnje je posvećivao upoznavanju sa osnovama Bontona. Tada nam je to bilo pomalo smiješno, ali se kasnije ispostavilo da nam je to itekako valjalo i trebalo u životu
Nakon završetka srednje škole, a kasnije i fakulteta, neki od nas su radili kao profesori stručnih elektro predmeta u EMŠC, te su bivali i radne kolege sa profesorom Aladinom.
Ovdje bi se mogao nizati čitav niz interesantnih susreta i razgovora sa profesorom Aladinom. Očekivali smo ga na 50. godišnjicu proslave mature 2019. godine, ali nije mogao doći zbog zdravstvenih razloga. Nismo zamjerili. Poželjeli smo mu sve najbolje i brz oporavak.
I onda dvije godine nakon toga
vijest:
Nek ti je rahmet duši dragi naš profesore, i nek ti bude
la(h)ka naša zemlja Mostarska, a tvojoj familiji neka je zdravo
glava i sabur.
Sa tobom odlazi i jedan dio našeg Mostara.
Maturanti Elektrotehničke škole pri EMŠC Mostar, 1969.
Od raje:
Himzo: Malo prije sam došao slučajno do informacije da je umro prof Veledar. Imali još neko tu informaciju
Mirjana: Prijatelji nam potvrdise da je Aladin umro.
Prije toga ja pretrazivala i unijela Aladin umjesto njegovoh pravog imena Alaudin i medju slikama google izbacio nasu grupnu sliku sa 50 godina mature
Dženana: E bas ste me rastuzili.Aladin je bio cestit covjek i dobar kolega.Rahmet mu dusi!
Nadežda: Rahmet mu duši El Fatiha
Smail: ulijepom sjećanju, rajmet mu duši
Fatima: Zao mi je jako profesora pogotovo u ratu je puno propatio .Sad sam sa Sadom razgovarala zadnji mjesec dana imao je problema sa vodom oko srca i sinoc je umro .Oni stanuju u istoj zgrdi . Rahmet mu lijepoj dusi i lahka mu zemlja Mostarska bila , El Fatiha
Ševko: Alac, kako smo ga od milja zvali, bio je omiljen medju generacijama učenika i profesora. Neka mu je rahmet veliki.
Ljiljana: Naučio nas je pored ostalog plesati....
Dženana: I pred svako maturalno vece smo nas dvoje imali generalnu probu u plesu u zbornici na opsti smijeh i hakanje nasih kolega.Stvarno je bilo dobro i drugarski
Milena: Hvala mu za plesne korake, razumijevanje i dobrotu prema nama. Bio je dobričina i ljudski. Neka mu je laka zemlja mostarska.
Goran: Profesoru Veledaru rahmet dusi, nemam sta dodati na ovo vec napisano. Osim plesa ucio nas je i bon-tonu, i to nam je bilo od koristi, kao i ples.
Berdana: Naš dragi profesor imao je memoriju kao kompjuter,a dušu široku i duboku.
Sve nas je volio kao veliki brat.
Rahmet mu duši
Drago V.: Laka mu zemlja. Dobar profesor i još bolji čovek. Od njega se moglo mnogo naučiti. Dobio sam i slikovnu poruku. Hvala ti na obavesti
Fatima: Sto kaze Berdana imao je memoriju jer je mene na 40 godina mature pitao jesam li naucila kolo igrati jer na casu nisam , rekla sam nisam profesore ni do danas nasto se dobrocudno nasmijao i to je bio posljednji nas susret
Mirsada: Profesoru Rahmet duši bio je čovjek koji je volio nas kao svoje najblize.Ostace duboko u sjećaju nas sviju.
Maturanti Elektrotehničke škole pri EMŠC Mostar, 1969.
Nema komentara:
Objavi komentar