U Beču, nekadašnjem centru svijeta, na kafi se nađoše naše drage kolegice Berdana i Milena.
Sastanak je, kako se to po svoj prilici čini, čuvan u tajnosti do zadnjeg trenutka.
Iznenađenje, za sve nas, u potpunosti im je pošlo za rukom
I onda, slika po slika, uz udaljene zvuke Bečkog valcera, stigoše nam impresije sa ovog susreta putem vibera.
Beč, ili Wien, snježno veče, vani hladno, a toplo oko srca. Naše dvije dame u šetnji Stephansplatzom, nultom tačkom grada Beča. Ruku pod ruku, na kafu i kolač, jer to je u Beču muss.
Osmjesi, radost zbog susreta i srećni trenutci, odjednom se putem slika preseliše do svih nas.
A onda, u kućnoj atmosferi, jedna domaća kafa sa kolačima, koja se, kako je na slici prikazano, iz jedne džezve Neretvom spušta do fildžana. Bečka, prava domaća, Mostarska. I uz nju hurmašica.
Na kraju, još po jedna čašica za zdravlje. Sa Neretvom i pod Starim mostom na zidu.
Sa naše strane: Prost! i, Zum Voll!
Pored redovnih susreta na terasi Bristola u Mostaru, listi naših susreta maturanata na kafi u svjetskim destinacijama, dodali smo i Beč.
Susret je na kraju začinila jedna mala ljepotica, unuka, a Berdani smo od srca poželjeli da unuci zaigra kolo na njenom svadbenom veselju. Pa kad god bude. Nek je živa i zdrava.
Neko će dočekati.
(Maturanti EMŠC 1969./20230128)
Nema komentara:
Objavi komentar