Berdana nam se javi ovih dana iz Beča, pardon Wiene, i posla jednu sliku sa pitanjem “na što vas ovo podsjeća?”. Na prvi pogled, bez obzira na širinu ulica i visinu zgrada, odgovor se nametnuo sam od sebe: Na Jagnje, i na Korzo nekada.
Slike od prije jednog stoljeća, ali i one malo kasnije iz naših dana, dok je još sve bilo na svo mjestu, to nam i potvrdiše. Čak je slika iz 1988. prikazivala Jagnje, tj. objekat u kome se nalazila ova čuvena mostarska kafana, u žutoj boji, koja je u potpunosti odgovarala boji objekta u Beču.
Ko zna kad je napravljena ova zgrada, na raskrsnici ulica Mariahilfer Strasse u Neubaugürtela, u blizini Wien Westbahnhofa u Beču, nametalo se pitanje samo od sebe.
Cafe Westend, još jedna dobra adresa, ako se neko nekada nađe u Beču, i naum mu padne mu popiti kafu, ili barem skonuti do toaleta. Ko zna? U neposrednoj blizini je i IntercityHotel Wien.
A onda samo jedan klik, i svi podaci o objektu nalaze se na Wikipediji:
Zgrada u kojoj se nalazi Cafe Westend, Wien
Kafić se nalazi u Zachariashofu, velikoj stambenoj zgradi na uglu, koju je 1899. godine izgradio arhitekta Robert Prihuda. Prema tadašnjim novinskim izvještajima, tačan datum otvaranja bio je 16. decembar 1899. (Međutim, prema drugim izvorima, Café Westend je otvoren 1895. (Cafejournal, 2004) ili 1896. (Kurier 2013).)
Dana 30. aprila 1919. jedna (ili jedan?) Jos. F. Postl i Rudolf Steigberger “ a P.T. ljubazno su najavili publici da preuzimaju poznati Café Westend od 1. maja 1919.”
U vlasništvu porodice Postl cafe je ostao 80 godina dok ga 1999. nisu preuzeli Edmund i Melitta Kroyer, u okviru Kroyer GmbH. (wikipedia)
O mostarskoj gostionici Jagnje čitamo u knjizi "Mostarski leksikon" Tibora Vrančića, koji piše:
Gostionica Jagnje, Mostar. Ugostiteljski objekt.
Uz trasu stare željezničke pruge, na uglu križanja ulica Kolodvorska (prije Moše Pijade) i Mostarskog bataljona, izgrađen je odmah iza završetka Prvog svjetskog rata dvokatni objekt u čijem se prizemlju nalazio ugostiteljski objekt – bila je to kultna gostionica Kod jagnjeta, poznatija kao Jagnje. Na katovima su bili stanovi. Objekt je projektiran kao kutni, s dvama identičnim krilima spojenim pod pravim kutom. Objekt zavidnih dimenzija odlikovao se elementima historicističke gradnje neobaroknih karakteristika. Ispočetka je gostionica bila vlasništvo Ivankovića, da bi ju kao i cijelu zgradu nacionalizirali nakon Drugoga svjetskog rata pa se na drugom katu zgrade 1945. g. otvorila Narodna biblioteka i tu radila sve dok nije preselila u novoizgrađeni Dom kulture na Rondou. Međutim, Jagnje je istu funkciju zadržalo sve do 1992. g. Nakon zadnjeg rata cijela se zgrada urušila od granatiranja i tako stoji do današnjega dana.
(Mostarski leksikon, knjiga, Tibor Vrančić, 2020.)
Obzirom na godinu izgradnje objekta u Beču, i godinu izgradnje objekta u Mostaru, ne možemo se oteti utisku da je mostarski gradonačelnik Mujaga Komadina "zraknuo" ovaj objekat u centru Beča, prilikom njegovih putovanja u Beč, i da je tamo, već istog trenutka u glavi imao viziju, gdje bi se u Mostaru mogao smjestiti sličan objakat. I napravljen je. Doduše, sa upola manje spratova, ali bez obzira na to, objekat je prije rata, čak i svojom bojom podsjećao na onaj stariji u Beču. Nažalost, od mostarskog Jagnjeta danas ni traga ni glasa. Ruševina i nakon skoro tri decenije od završetka rata i dalje zjapi u centru grada, i čeka na nekog novog "Mujagu", koji će mu udahnuti život, prema nekoj svojoj vlastitoj viziji, ko zna gdje "zraknutoj".
(Smail Špago)
Nema komentara:
Objavi komentar