Berdana je juče zadala jedan brzinski zadatak. Javila je: “Sutra sam u Bristolu u 10:00 pa bujrum, ko može, može”. Ekipa mala ali odabrana sakupila se u Bristolu. Razrednica je bila tu, ali ovom prilikom prozivke nije bilo. (Doduše, koja prozivka bi se mogla i pretpostaviti?)
Četiri dame i jedan vitez, moglo bi se parafrazirati nešto iz stare literature, ili ono što je nama najbliže, tekst je iz jedne pjesme.
Spontano, nakon što sam dobio poruku i slike na viberu, kroz glavu mi prođe stih: “Kako je lijepo vidjeti se opet”. Toga teksta ili naslova nema, ali postoji refren jedne stare dobre pjesme, koji se skoro potpuno poklapa sa mojom prvom asocijacijom:
“Kako je dobro vidjeti te
opet
staviti ruke na tvoja ramena
kao nekad poljubi me
njezno
za ona dobra, dobra
dobra stara vremena...”
Pjesma koju smo čuli i otpjevali milion puta.
Namjerno neću pominjati ime grupe koja ovo pjeva, da ne bi izazvalo neku drugu reakciju.
Lijep pozdrav svima vama koji se nađoste na kafi, i onima koji će ovo pročitati, i pogledati slike.
A na slici, s lijeva na desno: Alija, Berdana, Ljilja, Vinka i Dženana.
Lijep pozdrav svima, i do nekog novog viđenja
(Matruarnti EMŠC, elektro, 1969. godine)
Nema komentara:
Objavi komentar