Zaboravljeni pogledi – Maturanti mašinske tehničke škole, generacija 1965-69.

 

Jedna slika osvanu ovih dana na našoj facebook stranici cidom.

U potpisu: Maturanti mašinske tehničke, generacija 69 god..razredni ..prof Mak Anton..

Raja iz naše generacoije, koji su paraleno sa nama išli u mašinsku školu.

Pogled na sliku nam predstavi profesore: Enver Zvonić, u sredini slike, koji nam je predavao Političku ekonomiju, u donjem redu čuče, profesor matematike Mak Anton, i profesor Hilmija Hari Škoro.

Pogled po raji, dosta poznatih lica, i dosta zaboravljenih imena.

Ovdje ću navesti samo one za koje sam siguran u ime. Ostale ću ostaviti vama, ko se sjeti da dopiše neko ime u komentarima, pa ćemo kasnije ovdje dopuniti.

Gornji red, s lijeva: Mišo Huđec, Zlatko Žuljević, Ilija Savić.

U drugom redu, lijevo od prof. Zvonića Mili Čevro, a desno od profesora Krešo Grilec. Donji red Kazazić...,

Njih se sjećam jer su išli sa nama u neke razrede osnovne škole. Djevojke su mi poznate po liku, ali se ne mogu sjetiti ni jednog imena.

Sasvim desno iza djevojke sa lijepom fritzurom, i momka desno od nje je poznati lik, Stanko...

Gornju sliku je postavio Ilija Savić, gornji i zadnjem redu. Na ovu sliku odgovorio je novom slikom Željko Schnattinger, pretpostavljam sin od profesora Schnattingera.

Vrijedi pogledati, podsjetiti se. Možda nekome proslijediti sliku.

(spagos/20221214)

Od raje za raju: Memorija fascinirajuća:

Ljiljana: Milena Ćorić, Rajković Hatidža, Badema Jakirović, Džoklo Đana...

Berdana: Kazazić je Emir ( onaj śto šipke šalje Mirjani), Miro Dejanić

Dženana: Mili Čevro, Stanko Mihalj, Nino Vejzović, Nail Golić

Jasmina: Rada Puja, Gorjana, Vesna, Behija, Senada Kotlo

Dženana: Do Želje Šnatingera je Dado Daut Badzak .onima za koje znamo da su medju nama zelim jos mnogo zdravih godina, a mojim divnim kolegama Maku, Zvoniću i Hariju, neka je laka zemlja!

Milena: Mara Boras (Pavićević), Branka Jegdić.

Nail: Profesor, mislim da je Zvonić, desno mala crnka kratke frizure Zdenka Smirčić sa Avenije, zna ju Mirjana.

Mirjana: Jeste da moje oči mogu prevariti ali Ovo nije Krzmanov razred. Na slici nema ni Bademe, koja je rodica nase Azre, ni Džane Dzoklo, ni Zdenke Smirčić, ni mog rodjaka Himze, oni su bili francuski razred.

Mirjana: Evo mi poruke od Emira Kazazića (uz sliku br 2):

Prvi red, s lijeva na desno: Goran Žižic (Njemačka), Buha Pero (Beograd), Branka Jegdić, prof. Hari Škoro, Ilija Savić-Fifa, Kazazić Emir, Vule Juso (Jablanica).

Drugi red, s lijeva na desno: Đulic Esad, Duhović Eugen (Korcula), Gakić Željko (Zavidovici), pok. Planinić Andjelka-Anđa, pok. Ostojić Pavo (umro u Njemačkoj), Golić Nadil, Zlatko Žuljevic (Ljubljana), Mira Galić, Btranko Miskin (prikljucio nam se u 4.-om razredu), pok.Ivan Talić (poginuo pod kamionom koji je popravljao), Vejzovic Nijaz (Minneapolis-USA).

Četvrti red: Bučevski Ilija (Skopje), Šnatinger Željko (Vilko mu je očev brat).

Zadnji red: Samardžic Dragan (Sarajevo), Badžak Daud-Dado, prof. Mak Anton (sve četiri godine razrednik, matematičar, po mom skromnom sudu the best professor ever), rah. Mahmutagić Mesud, Markić Ivan, Dejanić Miro (Heliodrom pa Čvedska), rah. Stranjak Jusuf-Jusa golman u razrednom timu , Grilec Krešimir-Krečo (Zagreb), pok. Huđec Mihajlo, Budimir Ivan (Posušje)

Pozdrav uz najljepse zelje svima zivim iz nase generacije, a pokoj dusi i rahmet onima koji su nas (prerano) napustili.

Emir Kazazić

Hvala svima na finim komentarima. Napisah ja "Od raje za raju", što će reći: "Raja sve zna", samo ponekad šuti, a kako neko davno reče, kad raja šuti, zajebana je.

Hvala Mirjani na ideji da konsultuje Emira.

I meni je padala ta ideja na pamet, da pitam nekoga od ove raje sa slike. Mogao sam iskoristiti facebook i cidom. Međutim, ne bi to bilo to.

Malo smo se zabavili, malo se podsjetili i nekih imena, neke raje, koja uopšte nije ni bila na slici.

Usput mi pade na um jedan starinski vic, koji je stalno aktuelan:

Pitala učiteljica malog Pericu: Koliko je dva više dva.

Reče Perica: Pet.

Kaže učiteljica: Bravo Perice, rekao si čak i više nego što je potrebno.

Ja obično na kraju dodam: Mora da je Perica bio sin nekog guzonje.

Drago mi je da je prilog na našem blogu do jutros vidjelo 79 čitalaca. Pored nas tridesetak, koji smo i ovdje aktivnii, prilog je pogledalo još skoro pedesetak drugih.

Zadatak obavljen, Slike su nas malo drmnule, aktivirali smo moždane vijuge. Sve za mentalno zdravlje.

Sve vaše diskusije sam prenio na blog. I ovu kompletnu poruku od Emira Kazazića.

Hvala svima na diskusiji i lijep pozdrav.

(spagos)

Na kafi kod Nadežde, Grude 9. novembar 2022.

 

Ideja da se napravi posjeta našoj školskij koleginici Nadeždi Glavičić, Pavićević u Domu za starije osobe, u Grudama, potekla je od Alije Huskovića.

Nakon dogovora preko naše grupe na vibru u posjetu su otišli Alija, Ljilja i Goran.

Slike u prilogu pokazuju raost na licima, kako onih koji učiniše dobro djelo ovom posjetom, tzako i kod Nadežde, kojunje obradovala posjeta nekadaš školskih kolega, Maturanata EMŠC iz 1969. godine.

Da budemo živo i zdravi pa da napravimo još mnogo sličnih posjeta onima, kojima je to treba učiniti.

A za one koji su još u pokretu, ostaje nam staro mjesto, Bristol u kafani, ili na terasi, po dogovoru. Važan je samo inicijator.

Iz korespondencije uz posjetu:

Alija Husković: Dobro veče generacijo. Na zadnjem skupu u Bristolu "pao" je dogovor da posjetimo našu kolegicu u Grudama u domu za starije osobe - Nadeždu. Ja sam sebi uzeo za pravo da pošaljem poruku Nadeždi i da pitam da li možemo doći u posjetu. Jedva je dočekala. Za svaki slučaj pozvao sam ustanovu u kojoj boravi i pitao da li je možemo posjetiti i kada. Gospođa koja se javila bila je veoma ljubazna i rekla je: o našu Nadu ( tako je zovu u domu) možete posjetiti svaki radni dan od 09:00 do 12:00 i od 14:00 do 17:00, i subotom od 09:00 do 15:00. Ja bih volio da dogovorimo dan i sat naredne sedmice. Ja sam voljan ići sa mojim autom i imam mjesto za još tri, eventualno četiri osobe.

Goran: Alija svaka ti cast na poduzetom, za iducu sedmicu ja ne mogu pon, uto, cet. Ako moze ja bih volio u terminu 14-17, a ako dođe do subote onda u 9h. Imam i ja auto, ako nas bude vise od 4 onda i ja vozim.

Aco: Pun pogodak,Nadezdi uljepsali dan, i u ime nas sviju,koji nismo tamo.Raja bravo!

Vinka: Bravo za ekipu.Meni je žao.ali sam rekla Ljilji da srijedom ne mogu,a tada Goran može i dajem mu prednost. Pozdrav veeliki!

Dženana: Nemojte mi zamjeriti,nisam se oglusila nego iz mnogih porodicnih obaveza nisam mogla.Hvala vam svima sto se to uradili u ime svih nas.

Milena: Svaka čast drugari, ovo je više od drugarstva. Humanost na djelu. Srdačan pozdrav!

Smail: bravo za ekipu, pozdrav Nadeždi...

Ljilja: Vratili se iz Gruda.... Mi smo našoj Nadeždi uljepšali dan a i ona je nama.... Raspoložena i dotjerana.... Lijepo izgleda, kaže da je zadovoljna, puno vas pozdravlja.... Sve je prošlo super i moram reći sve je bilo u Alijinoj režiji.... Hvala mu imala sam baš ugodan i ispunjen dan.... Vama pozdrav svima.

Lidija: Hvala svima vama na posjeti našoj Nadeždi, lijep pozdrav!

Fatima: Puno hvala ekipi na posjeti Nadezdi i odmene , svaka cast , Nadezdi i svim ostalim lijepi pozdravi.

Mirjana: U pravu si Milena, nasi drugivi i drugarica su uradili divnu humanu stvar ovim odlaskom. Ova posjeta me dira u srce jer u zadnje vrijeme imam jako puno osoba oko nas koje se mentalno povlace od svijeta, boli kada ti dobar dio zivota nestaje a ne mozes nista uraditi. Ovih dana stalno razmisljam kako ova grupa je postala vise od odrzavanja kontakta u generaciju. Ja mislim da grupa postaje divna terapija za sve. Cak i kada se poneka neko ljutne mene podsjeti komentar jedan komentar jednog od profesora matematike sa kojima sam radila na Masinskom Fakultetu, na pitanje zar se svadja sa zenom On kaze “moja Mirjana jos si mlada alu to ti je staracka cangrizavost nista ozbiljno”

Ja sada gledam ovu sliku i mislim kako smo mi ipak sretna grupa ljudi jos puna optimizma i srece.

Sretna sam da pripadam ovoj generaciji.

Goran: Mirjana potpuno se slazem s tobom i sigurno da je ova grupa postala duhovna hrana za sve nas, koja nam pomaze da ocuvamo mentalno zdravlje u ova teska vremena sve vece otuđenosti među ljudima. A valjda cemo i mi ostariti i postati ti cangrizavi starci, za sada smo daleko od toga.

(Maturanti EMŠC 1969/20221109)

Proljeće 1969.

 

Maturanti EMŠC, 1969.

Te godine smo maturirali u maju.

Nakon mature slijedilo je upisivanje na fakultete, a za neke traženje posla. Tada se sa diplomom elektrotehničara mogao naći posao u dosta preduzeća u Mostaru. Nismo bili školovani da mjescima, ili godinama visimo na birou. Ko je htio studirati, bili su mu otvoreni fakulteti u Sarajevu, Splitu, Beogradu, Zagrebu, Ljubljani itd.

U ljeto 1969. desili su se događaji o kojima se i danas priča i koji se pamte. Desilo se kontraverzno spuštanje američkog modula na Mjesec, i njegov povratak na Zemlju. Prve korake na Mjesecu je napravio Neil Armstrong i rekao “Ovo je mali korak za čovjeka, veliki za čovječanstvo”To od tada do danas više niko nije to ni pokušavao, niti izveo.

Omladina svijeta je bila okupljena oko hipi pokreta, Počeli smo nisiti duge kose, šarene majice, posebno sa motivima cvjeća. Desio se i danas neprevaziđeni koncert rock muzike Woodstock, snagom scvijeća protiv rata u Vijetnamu. Tu su nastpili Jimmy Hendricks, Janis Joplin, koje smo koju godinu kasnije slušali do iznemoglosti po disco klubovima

Politika nas nije puno interesovala, ali nam u sjećanju ostalo ime Čeha Jana Palacha, koji se u znak protesta protiv okupacije Čehoslovačke spalio u Pragu.

Predjednik SAD je postao Richard Nixon, u francuskoj je sa mjesta odstupio Charles de Gaulle (Šarl de Gol), a u Njemačkoj je kancelar postao Willy Brandt.

Led Zeppelin su izdali prvi album, mi smo slušali Top listu svjetskih hitova subotom na radio Sarajevu, u 15:20 popodne. The Beatles su održali zadnji koncert uživo, na krovu Apple studija u Londonu. Dosta ovih stvari se dešavalo a da nismo odmah ni znali za to, nego tek sa zadrškom od nekoliko mjeseci, ili godina.

Čitali smo Džuboks, Plavi vjesnik, Čik, sa horoskopom. Ovo naglašavam, jer je mnogima bilo vrlo važno šta će im hosroskop proreči za tu sedmicu.

U oktobru je strašni zemljotres srušio Banja Luku.

U sportu smo pratili šah i svjetskog prvaka Borisa Spaskog, koji je pobjedio Tigrana Petrosjana. Konkurencija im je bio američki šahista Boby Fisher.

U fudbalu je Pele postigao svoj 1000. gol u karijeri.

U saobraćajnoj nesreći poginuo košarkaš Radivoj Korać, reprezentativac Jugoslavije.

Po kućama su se masovnije kupovali TV aparati, gledali smo serije nedeljom, Čkalja, Mija Aleksić, prve kvizove petkom, Mića Orlović, Oliver Mlakar.

Na igranke smo išli srijedom, subotom i nedeljom, od sedam do deset, u Abraševiću. Prethodne godine je otvoren Dom omladine na Korzu, gdje su se održavale ljetne igranke, a u podrumu radio disko klub. Kasnije je otvoren i Mo-Disk u podrumu hotela Hercegovine.

Glavna zabava je bilo Korzo, koje je bilo narodna zabava za sve. I bez para. Od Titova mosta do Rondoa i nazad. U jednom pravcu hiljadu koraka. Jednom sam to lično izbrojao.

Ko nije imao love mogao je besplatno slušati muziku sa terase hotela Neretva, naslonivši se na ogradu Titova mosta. Ovo je bilo naročito popularno ljeti, kada bi se uz slušanje muzike zahlađivali povjetarcem sa Neretve.

Velež je u proljeće 1969. zauzeo 8. mjesto, sa 34 boda iz 34 utakmice. Mara i Duško su bili u timu, a u jesen im se pridružio i Kulje. Na Kantarevcu su igrale rukometašice Lokomotive i rukometaši Veleža, kao i košarkaši Lokomotive, a ljeti su se na Kanterevcuz održavali čuveni turniri u malom fudbalu.

Privatni automobil još nije bio ušao u masovnu upotrebu, pa se na more išlo autobusom, ili vozom do Ploča. Naravno, prva stanica Gradac n/m.

Igrali smo remija po dvorištima, išli na kupanje na Neretvu, na Pijesak, Bunur, pod Stari, ili jednostavno sokakom do prve plaže na Neretvi. Bila je popularna i Radobolja, tada još čista, kao i nekoliko uređenih kupališta na njoj.

Dnevna zabava se dešavala po parkovima. Robna kuća Hit nije još bila napravljena, a Korzo išlo lijevom i desnom stranom, i imalo ozbiljnu i neozbiljnu stranu. Od Bristola do Rampe, a onda dalje Šetalištem.

Nije ni čudo što su se toga vremana grupice omladine tokom dana nalazile u Velikom parku.

Kao na slikama u prilogu: Vinka, Milena, Miroslav i Ljilja, ili na drugoj slici Peda, Aco i Šoše rahmetli, sa rajom iz mašinskih razreda, Erna (Kika) Ćerkić (Bošnjić) i Alma Ćišić (Šiširak) a između njih sjedi Mili Čevro.

Htjedoh napraviti samo mali prilog uz slike iz 1969., a ispade puna A4 stranica, a siguran sam da sam usput pozaboravio dosta drugih događaja i detalja. Tekst je otvoren, pa ako se sjetite još nečega bitnog, izvolite dodati.

(spagos)

Na kafi pred Bristolom, 26. oktobra 2022. godine – Družba mala, ali odabrana

 

Berdana se juče kratko javila: U Mostaru sam, i za kafu sam pred Bristolom. Javite u koji dan, i u koliko sati.

Nakon kratkih konsultacija na viberu, pade dogovor, srijeda 26. oktobar 2022. godine, u 10:00 sati, mjesto uobičajeno, staro, već tradicionalno, terasa hotela Bristol. Pa ko je u Mostaru, i ko može.

Gledajući slike u prilogu, nabrojaćemo prisutne s lijeva na desno. Alija, razrednica Dženana, Vinka, Ljiljana, Berdana, Goran i Peda.

Nakon pojavljivanja slika na viberu, po običaju počeli su se redati komentari:

Nadežda Pavićević: Fino, baš vam zavidim!

Vinka Planinić: Berdana pošalji sliku

Milena Đurasović: Eh, da sam ptica i da imam krila...

A onda se Vinka javila iz maslinjaka, slikom sa berbe maslina, uz komentar: Masline slabo rodile.

Naravno, slijedila je slika na kojoj su Vinka i Berdana, uz komentar “Prave cure” kako ih je nazvala razrednica Dženana.

G se zahvalila Vinki na pažnji sa konstatacijom da su njene smokve bile predivne, a da će joj masline dogodine bolje roditi, jer je tako nesebična. Dakle, Živi bili, pa dočekali masline i u narednoj godini.

Lidije je komentarisala slike riječima: Lijepo vas je vidjeti, rado bih se pridružila, ali znate onu “teža lakšu priteže”. Uživajte.

Nadamo se da ta “teža” bije nešto baš preteško. I dodala, preve vesele cure!

Razrednica joj se zahvalila riječima: Nek si ti sa nama Lidija, dobro, mi smo optimisti, biće još susreta...a Lidija joj se zahvalila na lijepim riječima.

Povratnica u kanadu Mirjana Kazazić je dala svoj komentar: “Divno vas je vidjeti zajedno. Vaše raspoloženje se evo osjeća i ovamo preko bare i podsjeti me na pozdrav od naših rođaka na polasku iz Mostara “brzo će Maj samo što trepneš, eto vas ponovo u Mostaru”.

Ovo su bili oni brzi komentri, koji su se na viberu pojavili odmah nakon postavljanja slika.

Po običaju, biće ih još, i sve ćemo ih ovdje postaviti.

Koliko se moglo vidjeti sa lica prisutnih, svi su puni neke pozitivne energije, jer se tradicija nastavlja, a nastaviće se i u narednom periodu. Naravno, uz neka nova lica, koja dođu u Mostar, ili nađu vremena za jedno ovakvo druženje.

Ne bih lično trošio puno riječi na komantarisanje.

Ovakva druženja nas drže i držaće nas još dugo, dugo vremena. Dok bude nas!

Prilog: tri fotografije sa današnjeg susreta, koje su samo na prvi pogled iste, svaka ima barem jedan mig, ili drugačiju gestu.

Fatima: Drago malo odabrano drustvo , divni ste , lijepo vas vdjeti i ostaje mi samo zal za druzenjem ali zivim u nadi da cu se nekad moci pridruziti . Ove dvije cure su prave " nedaj se generacijo" . Svima iskreni i lijepi pozdravi

Goran: Bravo za naseg putopisca, iako ne putujemo. Smajo ti si nas i Evlija i Čelebija...

Dženana: Fala Bogu,da smo ipak suvislo govorili u tom momente,jer bi nas Smail metno u novine.Ja sam se napunila divnim emocijama i krasnim sjecanjima,pa kad mi je ovako fino,ne mislim jos

Pa! Hvala Evlija Čelebija!

Berdana: Ne bih da vas " drażim" ,ali red je da se pohalimo Vinkinim dobročinstvom,žene su dobile po kesu smokava,a mi se ko prave śkrtice nismo sjetile da počastimo naše kolege

Alija: Nije vam to uopšte greška. Vjerujem da i Goran i Peda isto misle. Duša se napunila, a stomak je lako napuniti. Hvala na prelijepom druženju.

Juso: Lijepo da je dogovor pao da se ide u Grude, kad bude lijepo vrijeme, a nismo se mogli dogovoriti da odemo u Jablanicu, a bilo je i ljepših vremena

Dženana: Mnogo si nam falio Jusufe,jer ti si nasa pokretacka snaga(spiritus movens ) i ne znam,da ti nisi tako savjestan,ne bismo drugi bas tako uspjeli.Ovaj put ppravdan izostanak a dalje se snalazi.Pozdrav veliki

(Maturanti EMŠC, generacija 1965-1969:)

Susret na kafi u Bristolu, 21. septembra 2022. godine

 

Još jedno druženje koje je u potpunosti odgovorilo svojoj svrsi. Na kafu je pozvao Peda, koji je doputovao iz Švice na nekoliko dana, odredio mjesto, datum i vrijeme. Po običaju Bristol. Na kafu su došle naše lijepe djevojke, razrednica Dženana, Vinka i Ljilja.

Nadamo se da nije nedostajalo ni priče ni razgovora, ni ogovaranja, a zašto da ne!

Nastavljamo tradiciju. Bitno je da neko pozove, i da se uvijek nađe neko ko može doći. Ostali će o susretu biti obavješteni putem vibera, facebooka, ili evo i ovako, preko naše blog stranice.

Dok je nas, biće ovakvih kafa još dugo, dugo...

Naravno susreti su uvijek dobro došli da se saberemo, oduzmemo, preberemo, te da vidimo koliko nas je još na broju.

Jedna ovakva kafa je bila tačno prije godinu dana, 22. septembra 2021. godine, a pogledom u arhivu ovog bloga, koji ništa ne zaboravlja, do ovog septembra, u ovoj godini, ovo je bio 6. susret na kafi. 

A do Nove godine je još ihihi...

19 februara, Bristol

24 juna, Bristol

25 juna, Bristol

15 jula, Bristol

24 augusta London, Ontario, Kanada

21 septembar, Bristol

prilog: tri fotografije, koje su samo na prvi pogled iste, svaka ima barem jedan mig, ili drugačiju gestu.

(Maturanti EMŠC, generacija 1965-1969:)

Susret maturanata na kafi, negdje preko Bare, 24. augusta 2022.

 

U Londonu, Ontario, u Kanadi, na kafi su se našli kao gost iz Evrope Milena Spaić Peco i domaćini Miišo Benić i Nada Kahvo Tuta. O ovom susretu nam svjedoči nekoliko slika u prilogu. Susret je oduševio aktivne maturante na grupi na viberu, a sigurno će njime oduševiti i sve ostale, koji vremenom budu saznali da je do ovog susreta došlo. Znali smo od prije izvjesnog vremena da je Milena stigla u Kanadu, vrlo brzo se povezala sa Nadom i Mišom, o čemu smo bili obavješteni putem naše grupe. Priželjkivali smo jedan ovakav susret, iako ga nismo stavljali pod “mus”, jer razdaljine u Kanadi su nešto sasvim drugo, od ovih naših evropskih.ALi, kako napisa Mišo, proradile je i Canadian/German filijala.

O mjestu gdje su se susreli, London, Ontario, za koje da budem iskreno prvi put čujem u životu, raspitao sam se preko sveznajućeg Google, ili kako to raja kažu u žargonu, odguglao ga, i saznao sam ovih ovih par činjenica:

London je grad u okrugu Middlesex u južnom dijelu provincije Ontario u Kanadi. Nalazi se na 43°2' sjeverne geografske širine i 81°9' zapadne geografske dužine i ima oko 384.000 stanovnika. Kroz London protiče rijeka Temza. Usput i razdaljine: London – Toronto 200 km, London – Montreal 730 km, London – Chicaho 650 km, London - New York 860 km.

I evo, uz slike koje su postavljene na našu grupu na viberu i diskusije raje, onako kako su postavljane na grupu:

Mišo: Nada i ja smo se sreli sa Milenom u Londonu, Ontario.

Proveli smo 3 sata pricajuci i uzivajuci. Toliko za sada…

Pozdrav generaciji od Canadian/German filijale.

Fatima: Divno izgledate , tako mi je drago da Milenu vidim poslije toliko godina , nije izgubila onaj svoj osmjeh i to sam najprije uočila. Sinoć me Sadija zvala i ona je tako sretna što ste sa njom pričali da je kaže poslije plakala od sreće kad je shvatila sa kim je razgovarala .Hvala vam i od mene. Ona pozdravlja svu grupu a ja tkođe

M: Prelijepe slike. Hvala puno Miso, pozdrav svima

Mirjana: Bas vam hvala za ovu predivnu sliku. Sve troje ste mi predivni. Fatima, potpuno se slazem s tobom, meni su njihova ozarena lica prvo upali u oci a posebno Milenin osmjeh koji je isti kao sto ga se sjecam.

Bas bih voljela da sam bila sa vama na tom mostarskom kruzoku nase generacije. Puno toplih pizdrava iz oblacnog Mostara. Sreca vasa lica obasjase dan

Berdana: Vi ste svoju sreću,s nama umnožili

Nada: Evo još dvije slike sa našeg jučerašnjeg druženja

Goran: Super izgledate, svaka cast. Puno pozdrava

Dženena: Izgleda,da nisam imala srecu.,da ja predajem ovoj"djeci",ali ako imala priliku,uzimam ih ovako divne u svoj razred.Zelim im svaku srecu pozdrav od srca,ja polurazrednica.

Ermin Sela: Hvala Miso za lijepe slike koja bude sjevanja na nasa druzenja!

Nada: Hvala polurazrednice

Lidija: Lijepo vas je vidjeti, svi ste predivni, puno pozdrava svima!

Mišo: Hvala razrednice.....

(Maturanti EMŠC, generacija 1965-1969:)

Posljednji pozdrav i ispraćaj - Ševko Buljko (1950 – 2022.)

 

"Neizmjerno tužni, cijela generacija mislimo na našeg tihog, čestitog Ševku, koji nas je plijenio svojom skromnošću.

Ne mogu vam opisati svoj osjećaj, kad razrenici odlaze njeni đaci.

Rahmet duši našem Ševki, mirno počivao na svojoj zemlji mostarskoj.

Vaša razrednica"

Ove riječi je napisala naša razrednica Dženana.

Hvala razrednice!

(Maturanti EMŠC, generacija 1965-69.)

Susret u Bristolu, 15. jula 2022. i jedna tužna, napustio nas je Ševko Buljko

 

Kako se moglo i očekivati, nakon što je Milena Đurasović javila da stiže u Mostar, te da će doći u Bristol u petak popodne u 6 sati, a uz to je i Alija Husković javio da je ovih dana preletio preko bare i stigao u Mostar, ekipa mala ali odabrana, barem oni koji su mogli doći, našla se na kafi u Bristolu.

Na terasi je puhao nekakav vrući ljetni vjetar, a temperatura je oko podne skoro upirala u četrdeseti podiok.

Na kafi su se našli Milena, Alija, Mirjana, Ljiljana, Vinka i Juso.

Priče nije nedostajalo, kako to obično biva, ali je usred razgovora stigla tužna vijest da nas je napustio Ševko Buljko. Vijest je prenijela njegova kćerka.

Naravno, vijest o odlasku našeg dragog kolege nas je sve pogodila.

Više detalja o ovoj vijesti, nadamo se, čućemo narednih dana.

U prilogu nekoliko slika iz školskih dana i sa poslijednjih susreta sa rajom našeg kolege Ševke Buljke..

Nek mu je rahmet i pokoj lijepoj duši.

(maturanti 1969. sa razrednicom)

Susret sa Pedom, 26. maja 2022. godine

 

Na ovoj stranici pridržavamo se tradicije obilježavanja susreta naše raje.

Krajem maja mjeseca, tačnije 26. maja 2022. godine, desio se još jedan susrat na kafi, na terasi hotela Bristol.

Predrag Peda Ćorda je na viber stranici objavi da se nalazi u Mostaru, te da će toga dana, tačno u 10:00 sati, biti tamo na kafi.

Susretu su prisustvovali Peda, Hamo, Vinka i naša neumorma razrednica Dženana.

Ni na ovom susretu nije manjkalo pozitivne energije, koja nam itekako nedostaje u ovim vremenima.

Nekoliko dana kasnije susreo sam se sa Pedom u Fejićevoj, pozdravili se kao najrođeniji, a Peda je rekao da već sutra dan putuje nazad. Bješe nekoliko minuta intenzivne razmjene informacija, a dotakli smo se i magične "kutije od cipela", punoj starih slika iz Mostara, koju još nismo otvorili. 

Zaželio sam mu sretan put nazad i skori ponovni dolazak u Mostar.

(spagos)

Susret na terasi hotela Bristol, 15. juna 2022. godine

 

Dogovor je pao da se na kafi nađu oni koji su stigli u Mostar izvana, oni koji su u Mostaru, a koji mogu, i imaju vremena. Uobičajeni susret koji se odavno priređuje na terasi hotela Bristol, tokom čitave godine, kada nas se na kafi nađe barem troje-četvero, po dogovoru na našoj grupi na viberu.

Ovog puta, 15. juna 2022. godine, na kafu nas je stiglo devetero, što je značajna brojka nakon skoro tri godine od proslave 50. godišnjice mature, pošto je prethodna dva ljeta korona pandemija jedva dozvoljavala nešto slično.

Susret na kafi nam je uveličala i naša draga razrednica Dženana.

“Nas devetero, ukupno 650 godina” izračuna Goran u jednom trenutku. Htjeli, ne htjeli, to nam je realnost trenutka. A za nekog radoznalog sa strane, izgledali smo kao grupa mlađa barem 477 godina, (9x53).

Da nabrojimo redom: Ljiljana, Hamo, Goran, Dženana, Vinka, Juso, Smail, Berdna i Mirjana.

Nije nam nedostajalo ni razgovora, ni priče, ni smijeha, a bogami ni cirlika nakon nekog dobrog, ispričanog vica. Dva sata punjenja baterija jednom dobrom, pozitivnom energijom, koja će nas sigurno držati do neke nove prilike i nekog novog susreta.

Ako ne bude kakvih novih “sranja”, nadamo se susretu na proslavi 55. godišnjice mature, u ljeto 2024. godine.

Dotle želimo da se svi oni, koji se nađu u Mostaru u narednom periodu, jave na viber grupu, kako bi se mogao upruiličiti još koji susret tokom ovog ljeta.

Svima puno dobrog zdravlja i što više pozitivne energije, koju uzimajte u svakoj prilici, i širite oko sebe kad god imate priliku. Energija nikad ne nestaje, samo joj se mijenja oblik. To nam je u ovim vremenima najvažnije, a uostalom i po vokaciji smo (elektro)energetičari.

Lijep pozdrav

Smail Špago

U Starom gradu 1968.

 

Jedna slika iz 1968. godine, uslikana na zidu u Kujundžiluku, u Starom gradu u Mostaru, postavljena na Instagram stranici mostar_history donijela nam je malo uzbuđenja, i pobudila čitav niz sjećanja na školske dane, jer se na slici vide djevojke iz naša dva razreda elektrotehničke škole EMŠC Mostar, generacija 1965-1969. godine.

Vjerovatno se radilo o jednoj zajedničkoj šetnji, u vrijeme kad nije bilo časova u školi.

Posebno zadovoljstvo i uzbuđenje je donijelo prepoznavanje djevojaka na slici.

Sliku je na našu viber stranicu prenijela Milena Đurasović, tada Čolović.

Pažljivim pogledom i dobrim sjećanjem prepoznali smo:

-gornji red, s lijeva na desno: Mirjana Čolaković, Milena Spaić, Neda Lučić, Nadežda Glavičić, Suad Šoše, Miluša Šešlija, ?

-dvoje u sredini ? ?

-donji red: Milena Čolović, Ljilja Đurasović

Za rješenje osoba sa slike iz 1968. poslužili smo se slikama iz arhive, i redajući kockice, došli smo do rješenja u prilogu.

Ova tri znaka pitanja i dalje ostaju otvorena, a vremenom ćemo pokušati da sliku upotpunimo sa imenima.

I još jedno zapažanje: Slika objavljena na instagramu, odakle je i prenešena, objavljena u koloru, što je malo neobično za fotografije raje, kakve su pravljene u ono vrijeme. Stoga smo gornju kolor fotografiju vratili u crno-bijelu varijantu, i kako se čini, vratili joj život i pravi ukus onog vremena.

(spagos)

(9. maj 2022.)

U sjećanju: Džemal Burić i prva rukometna lopta u Mostaru

 

Juče me facebook podsjeti na jednu moju objavu iz 2011. godine, u kojoj sam napisao da je je 2. aprila 2011. godine bila sahrana profesoru Džemalu Buriću.

A uz to i jedan podatak za podsjećanje, ali i info za one koji to nisu prije znali:

Profesor Burić je bio čovjek koji je neke davne godine u Mostar prvi donio rukometnu loptu, i čovjek koji je formirao prvi rukometni klub u Mostaru.

Uz podsjećanje na prof. Burića bi napisano: Lahke sjene bi čovjek, neka mu je lahka zemlja.

Prethodnih godina sam na mojim blogovima objavio i prenio nekoliko tekstova, sa slikama, o istoriji rukometnog sporta u Mostaru.

Posebno bih ovdje istakao jednu sliku, RK Tehničar, na kojoj se vidi profesor Burić sa ekipom RK Tehničar, a među njima i naš kolega, pokojni Ljubo Pašić.

Na slici se vide i dvojica kasnijih zlatnih olimpijaca, prvaka Evrope i svijeta, Dražen Dalipagić u košarci i Zvonko Noka Serdarušić u rukometu. Slika je samo za podsjećanje, koji i kakvi su sve sportisti, u mladim danima, izišli “ispod čekiće” našeg profesora Burića.

U prilogu: slika prof. Burić i RK Tehničar, sa imenima igrača ispod slike.

U natavku i linkovi sa tekstovima, za one koji o ovoj tzemi žele koju riječ više.

Iz Mostarskog sporta – Historija Rukometnog Kluba „VELEŽ” Mostar – spagosmail (blogger.ba)

spagosmail: Iz Mostarskog sporta - Historija Rukometnog Kluba „VELEŽ” Mostar

Stare slike pričaju: Iz stare štampe, RK Tehničar 1967. – spagosmail (blogger.ba)

(spagos)

Stare slike pričaju – Iz Milenine “kutije za cipele”

 

Iz svoje“kutija za cipele” slike je izvadila i postavila na viber grupu Milena Đurasović.

Proljetni fini dani, foto aparat nekog od raje, fotoamatera, a kasnije izrađene i podjeljene slike, za uspomenu. Neko je slike sačuvao, nekome je vihor rata pomeo i slike i sjećanja. Ali tu smo mi, raja da nadoknadimo ta izgubljena sjećanja. Pretpostavka: ove slike su nastale u proljeće 1969. godine.

Manje više svako od nas ima neku svoju “kutiju za cipele” u koju je sakrio i sačuvao nešto od preoteklog života. Ovo se pogotovo odnosi na raju koja su pokrenuta iz svog doma.

Kad se u toj kutiji nađe koja slika koja se može podijeliti sa rajom, onda to još više dobija na vrijednosti.

Živi smo onoliko koliko se sjećamo, a dar je kad nam neko pokloni jedno takvo sjećanje.

Iz Milenine “kutije za cipela” dvije slike iz školskih dana.

Slikano negdje u blizini škole, proljeće 1969

(sačuvano i izvađeno iz "kutije za cipele", 25. februara 2022. godine, Milena)