Te godine smo maturirali u maju.
Nakon mature slijedilo je upisivanje na fakultete, a za neke traženje posla. Tada se sa diplomom elektrotehničara mogao naći posao u dosta preduzeća u Mostaru. Nismo bili školovani da mjescima, ili godinama visimo na birou. Ko je htio studirati, bili su mu otvoreni fakulteti u Sarajevu, Splitu, Beogradu, Zagrebu, Ljubljani itd.
U ljeto 1969. desili su se događaji o kojima se i danas priča i koji se pamte. Desilo se kontraverzno spuštanje američkog modula na Mjesec, i njegov povratak na Zemlju. Prve korake na Mjesecu je napravio Neil Armstrong i rekao “Ovo je mali korak za čovjeka, veliki za čovječanstvo”To od tada do danas više niko nije to ni pokušavao, niti izveo.
Omladina svijeta je bila okupljena oko hipi pokreta, Počeli smo nisiti duge kose, šarene majice, posebno sa motivima cvjeća. Desio se i danas neprevaziđeni koncert rock muzike Woodstock, snagom scvijeća protiv rata u Vijetnamu. Tu su nastpili Jimmy Hendricks, Janis Joplin, koje smo koju godinu kasnije slušali do iznemoglosti po disco klubovima
Politika nas nije puno interesovala, ali nam u sjećanju ostalo ime Čeha Jana Palacha, koji se u znak protesta protiv okupacije Čehoslovačke spalio u Pragu.
Predjednik SAD je postao Richard Nixon, u francuskoj je sa mjesta odstupio Charles de Gaulle (Šarl de Gol), a u Njemačkoj je kancelar postao Willy Brandt.
Led Zeppelin su izdali prvi album, mi smo slušali Top listu svjetskih hitova subotom na radio Sarajevu, u 15:20 popodne. The Beatles su održali zadnji koncert uživo, na krovu Apple studija u Londonu. Dosta ovih stvari se dešavalo a da nismo odmah ni znali za to, nego tek sa zadrškom od nekoliko mjeseci, ili godina.
Čitali smo Džuboks, Plavi vjesnik, Čik, sa horoskopom. Ovo naglašavam, jer je mnogima bilo vrlo važno šta će im hosroskop proreči za tu sedmicu.
U oktobru je strašni zemljotres srušio Banja Luku.
U sportu smo pratili šah i svjetskog prvaka Borisa Spaskog, koji je pobjedio Tigrana Petrosjana. Konkurencija im je bio američki šahista Boby Fisher.
U fudbalu je Pele postigao svoj 1000. gol u karijeri.
U saobraćajnoj nesreći poginuo košarkaš Radivoj Korać, reprezentativac Jugoslavije.
Po kućama su se masovnije kupovali TV aparati, gledali smo serije nedeljom, Čkalja, Mija Aleksić, prve kvizove petkom, Mića Orlović, Oliver Mlakar.
Na igranke smo išli srijedom, subotom i nedeljom, od sedam do deset, u Abraševiću. Prethodne godine je otvoren Dom omladine na Korzu, gdje su se održavale ljetne igranke, a u podrumu radio disko klub. Kasnije je otvoren i Mo-Disk u podrumu hotela Hercegovine.
Glavna zabava je bilo Korzo, koje je bilo narodna zabava za sve. I bez para. Od Titova mosta do Rondoa i nazad. U jednom pravcu hiljadu koraka. Jednom sam to lično izbrojao.
Ko nije imao love mogao je besplatno slušati muziku sa terase hotela Neretva, naslonivši se na ogradu Titova mosta. Ovo je bilo naročito popularno ljeti, kada bi se uz slušanje muzike zahlađivali povjetarcem sa Neretve.
Velež je u proljeće 1969. zauzeo 8. mjesto, sa 34 boda iz 34 utakmice. Mara i Duško su bili u timu, a u jesen im se pridružio i Kulje. Na Kantarevcu su igrale rukometašice Lokomotive i rukometaši Veleža, kao i košarkaši Lokomotive, a ljeti su se na Kanterevcuz održavali čuveni turniri u malom fudbalu.
Privatni automobil još nije bio ušao u masovnu upotrebu, pa se na more išlo autobusom, ili vozom do Ploča. Naravno, prva stanica Gradac n/m.
Igrali smo remija po dvorištima, išli na kupanje na Neretvu, na Pijesak, Bunur, pod Stari, ili jednostavno sokakom do prve plaže na Neretvi. Bila je popularna i Radobolja, tada još čista, kao i nekoliko uređenih kupališta na njoj.
Dnevna zabava se dešavala po parkovima. Robna kuća Hit nije još bila napravljena, a Korzo išlo lijevom i desnom stranom, i imalo ozbiljnu i neozbiljnu stranu. Od Bristola do Rampe, a onda dalje Šetalištem.
Nije ni čudo što su se toga vremana grupice omladine tokom dana nalazile u Velikom parku.
Kao na slikama u prilogu: Vinka, Milena, Miroslav i Ljilja, ili na drugoj slici Peda, Aco i Šoše rahmetli, sa rajom iz mašinskih razreda, Erna (Kika) Ćerkić (Bošnjić) i Alma Ćišić (Šiširak) a između njih sjedi Mili Čevro.
Htjedoh napraviti samo mali prilog uz slike iz 1969., a ispade puna A4 stranica, a siguran sam da sam usput pozaboravio dosta drugih događaja i detalja. Tekst je otvoren, pa ako se sjetite još nečega bitnog, izvolite dodati.
(spagos)
Nema komentara:
Objavi komentar