Jedna lijepa priča iz Mostara: Podsjećanje na sretne dane iz školskih klupa

06.07.2019.

IIIa, 1967.

IIIb 1967

JEDNA LIJEPA PRIČA IZ MOSTARA: Podsjećanje na sretne dane iz školskih klupa

U periodu 1965-1969. godine tijekom školovanja, u objektu pored Carinskog mosta, prošlo je 79 učenika od čega njih 19 nije dočekalo krasan jubilej. Nažalost, znatan broj nastavničkog kadra iz tog perioda je također zgasnuo ostavljajući iza sebe lijepa sjećanja kod svojih učenika

Evidentno je da se u posljednje vrijeme, upravo u ljetne dane,  bilježi sve veći broj okupljanja maturanata starijih generacija. Razloga ima mnogo, a jedan od njih je želja za susretom, posebno onih ličnosti koje su rasute diljem planete. Upravo su godišnjice obilježavanja mature zgodna prilika da se svi nađu na okupu i da na takvim pirovima dožive čaroliju i bogatstvo prisjećanja na minula vremena kada su puno sretnije i bezbrižnije živjeli.
Generacija maturanata Elektrotehničke škole, koja je djelovala pri Elektromašinskom školskom centru u Mostaru, obilježila je pola vijeka od onog sudbonosnog rastanka, ne samo od školskim klupa nego i od kolektivnog života, u kome su doživljavali najveće radosti i mnoga životna iskušenja, ali još uvijek ne u nekom značajnijem intenzitetu, kao što će se to desiti kasnije u zrelim godinama.

Geografija nije prepreka

Ni najveće geografske udaljenosti nisu predstavljale prepreku da se nađu na okupu u  „Radobolji“ jer su neki krenuli ka Mostaru iz SAD-a, Kanade, Njemačke, Švedske, Norveške, Nizozemske, ex Jugoslavije, a ponajmanje ih je bilo iz Mostara.
Očito da ih je pored ostalog ta međusobna daljina još više približila. Veselju je prethodio klasičan ritual – prozivka razrednice i podastiranje biografija kako bi se vidio razvojni put i uspješnost svakog kolege.
U periodu 1965-1969. godine tijekom školovanja, u objektu pored Carinskog mosta, prošlo je 79 učenika od čega njih 19 nije dočekalo krasan jubilej. Nažalost, znatan broj nastavničkog kadra iz tog perioda je također zgasnuo ostavljajući iza sebe lijepa sjećanja kod svojih učenika. Pored stručnih predmeta u to vrijeme nastavno osoblje je učenike provodilo i kroz životnu školu dajući im korisne savjete i upute.

Na okupu su se našli:

Batlak Berdana, Benić Mišo, Bijedić Dragan, Brljević Mate, Buljko Ševko, Čolaković Mirjana, Čolović Milena, Čorda Predrag, Ćatić Goran, Ćosić Himzo, Đurasović Ljiljana, Glavičić Nadežda, Hindić Nail, Hukić Ahmet, Kajtaz Azra, Kasumović Fatima, Katica Juso, Kuko Hamo, Leženić Stjepo, Marinčić Vinka, Mazal Lidija, Pavlović Ekrem, Pejičić Momčilo, Šakota Radojka, Šarić Suad, Špago Smail, Vučina Srećko, Zelenović Novica,

a od profesora su na ovaj pir stigli

Krpo Dženana, Danilo Marić i Krzman Mile.

Nedostajali su nastavnici

Koluder Ibro, Veledar Aladin, Badžak Hamo, Vilenica Vesela, Nadeždin Divna, Halilhodžić Nijaz i Sarajlija Hido.

Lijepi maniri

Kako zgrade škole EMŠC više nema, na okupu su se našli u kafiću „Škola“ upravo na mjestu gdje je bio ulaz u školsku zgradu. Za organiziranje susreta u cilju međusobnog povezivanje preko elektronskih mreža trebalo je dosta vremena ali upravo u tom periodu su se ponovo zbližili, razmijenili sačuvane fotografije i druge dokumente, da bi čvrsto odlučili da jubilej 50-obljetnicu moraju u rodnom gradu zajednički proslaviti.
Svima je godilo što su tada imali punu podršku svojih nastavnika pa  je sve temeljito isplanirano. Od te generacije četrdeset ih je završilo fakultete, stičući akademsko zvanje, ne samo u okviru tadašnje države nego i izvan njenih granica. Za one sa diplomom srednje škole, zbog  respektabilnosti škole zaposlenje nije predstavljalo problem.
Znak pažnje snažnijeg spola i lijepog manira nije izostao. U restoranu „Radobolja“ damama su uručili cvijeće kao izraz poštovanja i drugarstva. Takvi maniri bili su ranije veoma česti, čak i na randesima sa djevojkama.

Romeo pun šarma

Vokalni solista Romeo Nikolić je u jednom trenutku, kad se živo plesalo, poželio svima 25-godišnjicu mature. Nastao je tajac, međutim, Romeo je pun šarma i vedrine samo dodao: ‘Ja to vama u eurima čestitam, da se osjećate mlađim’.
Zapaženo je kako su prof. Dženana Krpo Mulić i akademik Danilo Marić pokazali izuzetan smisao za ples. Trijumfalno su predvodili plesne parove dajući ovoj svečanosti poseban tonalitet i stvarajući  prijatnu atmosferu. Zavjesa na ovaj jubilej je spuštena, ostalo je samo da se evociraju uspomene, međutim, čvrsto su odlučili – za pet godina ponovo uz Romea i njegove glazbenike u „Radobolji“. Između ovog i novog jubileja biti će poneki susret, istina u skromnijem okruženju.

(Dnevni list, 10. jula 2019. autor Zlatko Serdarević)