Pozdrav od drugarice razrednice – pozdravi drugarici razrednici

 

Ovih dna me obradovala jedna poruka sa slikom preko facebooka.

Javila mi se Divna Nadaždin, naša razrednica i profesorica iz elektrotehničke škole pri EMŠC u Mostaru.

Ispod slike ja kratko napisala: Pozdrav, sa moje kolketivne izložbe. Oko mene su kćerka i unuke...

Naravno, obradovala me poruka i pozdrav, i ovom prilikom to dijelim sa vama na našoj chat grupi na viberu.

Poruka je naravno obradovala i sve nas, jer nam je to nakon dužeg vremena bio znak da je naša draga razrednica i profesorica “na uzgor”, kako se to u Mostaru kaže.

Smail: Prenosim vam pozdrav od naše nekadašnje razrednice i profesorice Divne Nadaždin. Sliku je poslala uz komentar na jedan moj prilog na facebooku. Uz pozdrav je u opisu slike napisala:

“Sa moje kolektivne izložbe, oko mene su moja kćerka i unuke.”

Slijede pojedinačni pozdravi od učenika i kolegice Dženane, za našu dragu Divnu:

Vinka: Prenesi pozdrave pr. Divni i kaži da ima lijepu kćerku i unuke.

Goran: Profesorici Divni Nadaždin hvala na pozdravu.

Dženana Krpo, razrednica i profesorica: Predivna Divna kao čovjek i kolegica. Bez truni zavisti i dobronamjerna ponekad do naivnosti u ovakvom svijetu. Dosta smo provodile vremena i po kućnim sijelima i divno se zabavljale. Život montira razne sudbine i ne pita te, hoćeš li.

Veliki pozdrav Divni u nadi da je dostojno zamjenjujem. Smaile, tebi hvala, kao i na onom prilogu iz vaše knjige. Nastojat ću je kupiti kao sa dna kace mostarka i obnoviti i svoja sjecanja na pripovijedanja starijh, koji su dosta znali o našim sugradjanima na koje trebamo biti ponosni. Uh, bas sam uduljila, ali pošlo me.

Berdana: Ko ima priliku, neka ode na izložbu, i prenese pozdrave u ime grupe, profesorici Nadażdin. Kao što każe naša razrednica Dženana, ime Divna joj je odgovaralo, u svakom pogledu.

U Austriju je knjiga stigla meni kao poklon, u martu.

Alija: Puno pozdrava za dragu i prelijepu Divnu.

Nada: Smajo, Ja sam pronašla našu razrednicu na facebooku. Po onome što sam vidjela na FB zakljucujem da je to izlozba njenih slika. To me ne iznenaduje.

Hvala Dzenana na ovim divnim rijecima o Divnoj. Ja sam je isto tako dozivjela iako se nisam nikada privatno družila sa Divnom.

Smail: Divna, i njeni leptiriću su bili moja tema prije više od 9 godina, u martu 2014. Mislio sam da sam vam ovo već bio prenio, ali čini mi se da nisam...

Mostarke – Divna – spagosmail (blogger.ba)

Ljiljana: leptirići:

Fatima: Ja bila vani pa se tek uključih u ovu diskusiju. Prvo hvala Smaji na lijepoj knjizi i još jednom lijepom i dobrom djelu od njega. Što se tiče naše razrednice ona je divna u svakom pogledu i rado je se sjećam . I ja sam sa njom na "f" i vidjela sam njene lijepe radove i naravno pridružujem se lijepim pozdravima koje joj prenosoš od nas svih, a posebno od njenih djaka kojima je bila razrednica, po prvi put u svojoj profesorskoj karijeri.

Jasmina: Kad već pišete o našoj Divni, dolazim u iskušenje da i ja napišem svoje viđenje.Naime Divna nije bila Divna kao profesorica kad nad je oslovljavali sa "deco" nego je sav svoj profesorski rad usmjeravala da nas osposobi što više. Ona je svako područje pomno pripremala i prilagođavala nama.Tako bi iz svega izvukla srž da bi mi lakše shvatili i bili obrazovaniji u kulturi, povijesti, gramatici, općoj naobrazbi.I mogu reći da iako smo bili tehničari nismo u ničem zaostajali za gimnazijalcima. I dan danas su mi mnoge stvari ostale u sjećanju, i kad vidim koliko današnji mladi ljudi mnoge stvari slabo znaju .Zato sam zahvalna Divnoj Divni.

Dženana: Naša Divna i nije mogla biti drukčija. Od majke Borojevic (ime zaboravila) učiteljice i osnivačice čuvene" Dragačevačke zadruge ", žena koje je proslavila po Svijetu sa predivnim džemperima i jos ljepšim lanenim zavjesama organizirajuci domaće žene do sestre Branke, primjenjene umjetnice, do tetke slikarke Milene Šotra i rodjaka Zdravka Šotre , reditelja, a svi iz nasih Dubrava. Ne čudi me i što ste pismeni, (nekad pismeniji od vaše razrednice. Zbog vas sam ponosna u njezino i svoje ime. P.s. Eto sam vam malo opisala Divnu, vjerujući da je genetika vrlo moćna. Pozdrav svima!

-:-

Draga naša razrednice i profesorice, ovo je dio pozdrava od vaših nekadašnjih učenika, i od kolegice Dženane, uz brojne lajkove svih onih koji učestvuju u ovom našem zajedničkom chatu, i koji nas drži zajedno..

 Bez obzira što se sa Vama ne dopisujemo redovno, i ovakvo javljanje nam je pobudilo draga sjećanja na neka davna vremena i godine našeg školovanja, prije mature 1969. godine

Budite nam lijepo pozdravljeni, želimo vam puno zdravlja, sreće i veselja, i da nas se opet nekada ovako sjetite.

Maturanti elektrotehničke škole pri EMŠC Mostar, 1965-69. godine)

U sjećanju - Tužna lista onih, koji su nas napustili

 

Išli su sa nama u školu, kasnije smo zajedno studirali, radili zajedno, susretali se na korzu, na utakmicama, na kafi. Vremenom smo sa nekima gubili kontakte, a kod ponovnog susreta, kako je to običaj sa dobrom rajom, jednostavno smo nastavljali dalje, kao da smo se rastali samo koji dan, ili koji mjesec prije toga. Tokom priprema za jubilarnu proslavu mature saznali za neke, da su već odavno napustili ovaj svijet.

Do samog dana proslave 50. godišnjice Mature, na jednoj tužnoj listi nalazilo se 19 imena, a onda odjednom, iznenada, dan prije proslave, napusti nas Salko Lakišić.

Dvadesetak dana nakon proslave, na neki drugi, bolji svijet otišao je i Pero Azinović.

Slijedile su godine nakon pedesete godišnjice proslave Mature. Vrijeme korone.

Napustili su nas Ekrem Pavlović, Suad Šoše, Ramiz Budim i Ševko Buljko, i evo sada Azra Sadžak, Kajtaz.

O svakom od ovih 26 sa liste, moglo bi se napisati dosta toga lijepog, jer se po običaju dobra djela i događaji pamte i ostaju.

Nažalost, ova lista, htjeli mi to ili ne, vremenom će se dopunjavati, bez obzira na to, koliko mi to nećemo, ili ne želimo.

Podsjećamo ih se na ovaj način, a to ćemo činiti, sve dok nas traje.

(Maturanti EMŠC 1965-69)

Posljednji pozdrav i ispraćaj – Azra Sadžak Kajtaz

 

Posljednjem ispračaju naše drage kolegice Azre prisustvovali su kolege Maturanti sa razrednicom Dženanom. Hvala svima koji su mogli doći i prisustvovati posljednjem ispracaju, hvala Jusi na fotografijema.

Neka je veliki rahmet nasoj Azri i lahka joj zemlja mostarska, njenoj porodici iskreno saucesce.

(Maturanti EMŠC 1965-69)

U sjećanju – Azra Sadžak Kajtaz

 

Danas nas je napustila školska kolegica Azra Sadžak Kajtaz. Sa nama je četiri godine sjedila u klupama elektrotehničke škole u EMŠC Mostar. Zajedno smo putovali na ekskurziju oko Jugoslavije, o čemu nam svjedoče slike od raje. Zajedno smo proslavili matursko veče 1969. godine. Susretali smo se, neki rjeđe, neki češće sa Azrom tokom našeg rada u Mostaru. Zajedno smo proslavljali desetu i dvadesetu godinu mature.

Tokom našeg druženja oko i nakon proslave pola vijeka Mature Azra se nije često javljala, razumjeli smo njenu zdravstvenu situaciju. Sa njene strane prenošeni su nam pozdravi, i uzvraćali smo joj, nadajući se u najbolje.

I danas nam stiže vijest. Azra nas je napustila.

Sahrana će biti obavljena 26. maja u Sutini

Uz sjećanje na našu Azru riječi: Nek ti je lahka zemlja mostarska, draga naša Azra!

Maturaniti elektro škole EMŠC Mostar, generacija 1965- 69.

Jasmini za Minu - Jasminu

Ovaj prilog bi mogao biti i nastavak na prethodni, u kome nam je Nada predstavile slikom detalje sa njezine posjete i boravaka u Nepalu.

A onda je Nada u “Vrtu snova” - “Garden of Dreams” pronašla cvijet Jasmina i slikom uputila pozdrav našoj Mini – Jasmini. Nakon toga se pozdravima pridružila i Vinka sa njenim Jasminima i pozdravom, čemu su se spontano pridružila i ostala raja...

“Upoznala sam dobar broj hípi generacije koji su dolazili u Kathmandu u sedamdesetim godinama. Dosta njih je išlo autobusom od Engleske do Nepala. Kathmandu je bio raj za njih, droge su mogli dobiti na svakom ćošku. Interesantno je da su se mnogi od njih zaredili u Budizmu, Buddhist monks i Buddhist nuns, ili su se posvetili buddhismu kao civili. Oni su ustvari pomogli da se budizam proširi na zapadu.

Ovaj mirišljavi jasmin iz “Garden of Dreams”, koji sam danas posjetila, je za našu Minu, Jasminu. Mina šaljem ti ovaj mirišljavi jasmin sa željom da sto prije ozdraviš

(Nada K. T./20230523)

Hvala ti od srca. Podrška mi puno znači jer moja borba još uvijek traje. Inače je baš jasmin cvijet po kojem sam ja i dobila ime.

Kako je divno to što si se i tamo daleko i pored mnogih događanja u tvom životu sjetila mene. Još jednom veliko hvala i šaljem poljubac tebi svoj grupi. Zdravi i veseli bili.

(Jasmina/20230523)

Jasmina uvjeren sam da imaš punu ljudsku i drugarsku podršku svih nas iz grupe. Pozdrav. Uz tebe smo. Neko se i pomoli Bogu. Valjda će biti uslišena molitva.

(Alija/20230523)

Ma sve su molitve uslišane, samo ne uvjek kad mi hoćemo.

Evo za Jasminu još jasmina.

Kod mene je cijela ograda pred kućom Jasmin.

Nemožes sjediti od mirisa.

(Vinka/20230523)

Pozdravljam grupu, Jasmini zelim da izdrži sve što joj predstoji i na kraju pobjedi tu bolest. Koliko vidim jaka je i ne sumnjam u njenu pobjedu.

Podršci od Nade, Vinke i Alije sigurno se pridruzuju svi iz grupe.

Uživajte u ovom danu....

(Goran/20230523)

Snaga cvijeća sa Nepala se virtuelno proširila sa Nepala, preko Amerike, Evrope i Mostara i stigla do svog cilja, do naše Jasmine.

Usput: taj poktet iz sedamdesetih godina se zvao “Power of Flower”, “Snaga cvijeća”.

Možda ovaj naš primjer ukazuje da snaga toga pokreta još uvijek traje, i stiže tamo, gdje je najpotrebnija...

Pozdrav za Jasminu od raje!!!

(Matutanti EMŠC 1965-69.)

Nada, četvrti put u Nepalu

 

Naša Nada Kahvo Tuta nas je i obradovala i iznenadila njenim fotografijama iz Nepala. Nakon što je objavila prve dvije fotografije, očekivali smo da će napisati da je to jedno turističko putovanje, kakva se nude za one koji mogu, i kojima nigdje nije daleko.

Međutim! Iza ovog putovanja se krije nešto sasvim drugo, nešto što je sve nas, koji smo pročitali Nadinu poruku, ostavila iznenađenim i zadivljenim. Ali i ponosnim!

“Ja sam davno planirala da ídem u Nepal i Tíbet kada se penzionišem. Nisam čekala penziju već se uputila za Nepal prije 10 godina poslije čitanja knjige “ A little princess”. Od tada skupljam pare na razne načine. Prije 10 godina sam prvo put volontirala u jednom domu za siročad i napuštenu djecu i u školi u istom selu. Organizacija koja vodi taj program je iz Australije, SCAI. Dona cuja je išla za razne projecte; izgradnja škole, sponzorovanje djece, kupovina krava, proteze za dečka koji nema noge od koljena dole, sponzorovanje nastavnika u skoli, paketi krpenih uložaka za djevojcice, pomoć poslije potresa 2015…..poslije se to proširilo na sponzorovanje dvoje djece iz drugog doma, pomoć budističkom manastiru za žensku djecu (vecina njih su izbjeglice iz Tibeta i dobar broj tih “nuns” su siročad.

Ovo mi je četvrti dolazak u Nepal.

Ove dvije slike su sa mog prvog putovanja, prije 10 godina.

Pozdrav

Nada”

Nado hvala ti u ime svih nas iz grupe maturanata, zajedno sa razrednicom.

I Bog ti je dao pravo ime: Za mnoge ljude u sijetu: NADA umire zadnja, i dok je u njima nade, dotle ima i života, pa u kakvoj god se teškoj životnoj situaciji našli.

RESPEKT!

-:-:-:-

Naravno, Nadino putivanje i javljanje iz Nepala je kod nekih od nas pobudilo sjećanje na neka naša vremena, kada nam su nam i Nepal i Katmandu, u koje su odlazili i svjetske promi ličnosti, ali i svjetski hipici, i bile vrlo daleke destinacije

U naše vrijeme u kinima je prikazivan film "Kathmandu", koji je snimljen 1969. a u naša kina stigao koju godinu kasnije. Pamtimo ga po ulozi Jane Birkin, koja nam je ostala po sjećanjuni iz filma "Blow Up", ali nam je bez sumnje ostala poznatija po pjesmi "Je t'aime... moi non plus" koju je snimila zajedno sa Serge Gainsborgom, na koju smo plesali najljepše "stiskavce" onoga vremena.

Katmandu (Les Chemins de Katmandou) è un film del 1969 diretto da André Cayatte.

Il soggetto è tratto dal romanzo Les Chemins de Katmandou di René Barjavel.

Katmandu (Les Chemins de Katmandou) je film iz 1969. u režiji Andréa Cayattea.
Tema je preuzeta iz romana Les Chemins de Katmandou Renéa Barjavela.

Bilo je to naše vrijeme.

(Maturanti EMŠC 1965-69)

Kafa u Mostaru, Bristol 16. maj 2023.

 

Nakon one prve proljetne kafe u Bristolu, kad je Milena iz Beograda donijela proljeće sa sobom, očekivali smo da će naredna kafa sto posto biti vani, na terasi Bristola. Međutim, šta je tu je, vremenska prognoza kazivala je da će kiša prestati, a da će nakon nje početi pljuskovi, i tako u nedogled. Ali nismo ovdje da raspravljamo o vremenu, nego o susretu.

Peda je juče kratkom viješću dao do znaja da je kratko u Mostaru, i dao prijedlog za kafu u Bristolu danas. Pa ko može.

Naravno, takvi pozivi se ne odbijaju i tačno u deset na kafi se nađe sva mladost naše generacije.

Jer, kako su to davno rekli neki pametni ljudi, sa svojom generacijom, čovjek nikada ne stari.

Pa kako nam to napisaše, u potpisu ispod slika, nabrojećemo ko je sve bio, gledajući sa ljeva:

Hamo Gusar, Mirjana, Peda, Alija, Dženanica, cvijet naše mladosti, Ljilja i Goran.

Iako su slike skoro iste, barem po rasporedu sjedenja, svaka je na svoj način drugačija, barem po mimici na lici, po gesti, ili osmijehu. Hvala bogu, svi ste dobro i veselo.

A šta poželjeti? Još dosta ovakvih susreta. Zdravlja i raspoloženja.

Do nekog narednog susreta svima sve najbolje.

I poruka od nas koji danas ne bijasmo u Bristolu: Unijeli ste nam na daljinski dosta pozitivne energije, i želje, da što prije i lično prisustvujemo jednom ovakvom događaju

Do narednog susreta, Budite nam svi živi, zdravi i veseli.

(Maturanti EMŠC, generacija 1965-69.)