Kafa u Bristolu – Četa mala, ali odabrana

 

Kafu je najavio Peda još iz Švice, prije nekoliko dana i potvrdio kad je stigao u Mostar. 

Srijeda 17. oktobra 2023. 

Sastali su se Ljilja, Juso i Peda.

Ko je mogao, stigao je i priključio se.

Za nas koji smo daleko, ili nismo mogli doći, za uspomenu ostaje slika i datum uz nju. Trediciju ne prekidamo.

Goran je ispod slike napisao: Ja sam dolazio malo prije 9, išao na sud. Ostavio vam poruku kod Šetke, starijeg nam kolege koji je bio tu.

Berdana je komentarisala na svoj način: Gorane,to ti je kao da mi kaźemo : Vidimo vas na slici,pa kao da smo s vama”. Lijepo vas je vidjeti,nedostaje razrednica,ali takav je život,neko tuguje ,neko se raduje.

Mala četa, ali odabrana, nek vam je ugodna i kafa i razgovor, što bi rekli razgovoruša, a nikad nismo ni brojali koliko nas je bilo na kafi, ko je mogao, došao je..

Naravno,.uz želju da neka slijedeća kafa bude brojnija.

(maturanti/20231017)

"Jagnje i Korzo" u Beču

 

Berdana nam se javi ovih dana iz Beča, pardon Wiene, i posla jednu sliku sa pitanjem “na što vas ovo podsjeća?”. Na prvi pogled, bez obzira na širinu ulica i visinu zgrada, odgovor se nametnuo sam od sebe: Na Jagnje, i na Korzo nekada.

Slike od prije jednog stoljeća, ali i one malo kasnije iz naših dana, dok je još sve bilo na svo mjestu, to nam i potvrdiše. Čak je slika iz 1988. prikazivala Jagnje, tj. objekat u kome se nalazila ova čuvena mostarska kafana, u žutoj boji, koja je u potpunosti odgovarala boji objekta u Beču.

Ko zna kad je napravljena ova zgrada, na raskrsnici ulica Mariahilfer Strasse u Neubaugürtela, u blizini Wien Westbahnhofa u Beču, nametalo se pitanje samo od sebe.

Cafe Westend, još jedna dobra adresa, ako se neko nekada nađe u Beču, i naum mu padne mu popiti kafu, ili barem skonuti do toaleta. Ko zna? U neposrednoj blizini je i IntercityHotel Wien.

A onda samo jedan klik, i svi podaci o objektu nalaze se na Wikipediji:

Cafe Westend, Beč

Zgrada u kojoj se nalazi Cafe Westend, Wien

Kafić se nalazi u Zachariashofu, velikoj stambenoj zgradi na uglu, koju je 1899. godine izgradio arhitekta Robert Prihuda. Prema tadašnjim novinskim izvještajima, tačan datum otvaranja bio je 16. decembar 1899. (Međutim, prema drugim izvorima, Café Westend je otvoren 1895. (Cafejournal, 2004) ili 1896. (Kurier 2013).)

Dana 30. aprila 1919. jedna (ili jedan?) Jos. F. Postl i Rudolf Steigberger “ a P.T. ljubazno su najavili publici da preuzimaju poznati Café Westend od 1. maja 1919.”

U vlasništvu porodice Postl cafe je ostao 80 godina dok ga 1999. nisu preuzeli Edmund i Melitta Kroyer, u okviru Kroyer GmbH. (wikipedia)

Jagnje, 1988.

O mostarskoj gostionici Jagnje čitamo u knjizi "Mostarski leksikon" Tibora Vrančića, koji piše:

Gostionica Jagnje, Mostar. Ugostiteljski objekt.

Uz trasu stare željezničke pruge, na uglu križanja ulica Kolodvorska (prije Moše Pijade) i Mostarskog bataljona, izgrađen je odmah iza završetka Prvog svjetskog rata dvokatni objekt u čijem se prizemlju nalazio ugostiteljski objekt – bila je to kultna gostionica Kod jagnjeta, poznatija kao Jagnje. Na katovima su bili stanovi. Objekt je projektiran kao kutni, s dvama identičnim krilima spojenim pod pravim kutom. Objekt zavidnih dimenzija odlikovao se elementima historicističke gradnje neobaroknih karakteristika. Ispočetka je gostionica bila vlasništvo Ivankovića, da bi ju kao i cijelu zgradu nacionalizirali nakon Drugoga svjetskog rata pa se na drugom katu zgrade 1945. g. otvorila Narodna biblioteka i tu radila sve dok nije preselila u novoizgrađeni Dom kulture na Rondou. Međutim, Jagnje je istu funkciju zadržalo sve do 1992. g. Nakon zadnjeg rata cijela se zgrada urušila od granatiranja i tako stoji do današnjega dana.

(Mostarski leksikon, knjiga, Tibor Vrančić, 2020.)

Cafe Westend, 1900-ih

Jagnje, 1926.

Obzirom na godinu izgradnje objekta u Beču, i godinu izgradnje objekta u Mostaru, ne možemo se oteti utisku da je mostarski gradonačelnik Mujaga Komadina "zraknuo" ovaj objekat u centru Beča, prilikom njegovih putovanja u Beč, i da je tamo, već istog trenutka u glavi imao viziju, gdje bi se u Mostaru mogao smjestiti sličan objakat. I napravljen je. Doduše, sa upola manje spratova, ali bez obzira na to, objekat je prije rata, čak i svojom bojom podsjećao na onaj stariji u Beču. Nažalost, od mostarskog Jagnjeta danas ni traga ni glasa. Ruševina i nakon skoro tri decenije od završetka rata i dalje zjapi u centru grada, i čeka na nekog novog "Mujagu", koji će mu udahnuti život, prema nekoj svojoj vlastitoj viziji, ko zna gdje "zraknutoj".

(Smail Špago)

Kafa na terasi hotel Bristola, 30. juna 2023. godine

 

Berdana je kratko i jasno poručila da neće dugo biti u Mostaru, i zamolila, ko može, da dođe na kafu pred Bristol, petak 30. juna, 10:00 sati. Kratko jasno.

Na kafi su se našli Ljilja, Vinka, Alija, Hamo, razrednica Dženana, Goran i naravno Berdana, naša Bečlijka.

Priča, razgovor, šala, nasmijana lica, šta drugo može da poruči slika radosti zbog ponovnog susreta.

U pozadini slike se vidi skela na hotel Neretvi, za koju rekoše da bi “uskoro” trebala da bude završena. Pade mi načas na pamet hotel Neretva, jer ko poživi, i ako to bude u dogledno vrijeme, ova prijepodnevna kafa ljeti bi svakako bia ugodnija na terasi hotel Neretve, sa promjenom pogleda u pozadini.

Poziv na kafu Berdana je upriličila sa jednom razglednicom hotel Bristola iz !970-ih godina. Gore, u sredini slike, još se vide objekti, magazini, stare željezničke stanice, i jedva primjetna čuvena trafika iza pješačkog prelaza, preko puta Jagnjeta. Sve je to istorija. A mi smo realnost

Do nekog skorog susreta, živi, zdravi i veseli nam bili.

Hvala svima koji su našli vremena da dođu na kafu.

Dogovor je takav od početka. Ko može nek dođe.

I držaćemo se toga i ubuduće. Dok nas traje.

(Maturanti EMŠC 1965-1969. elektro škola)

Pozdrav od drugarice razrednice – pozdravi drugarici razrednici

 

Ovih dna me obradovala jedna poruka sa slikom preko facebooka.

Javila mi se Divna Nadaždin, naša razrednica i profesorica iz elektrotehničke škole pri EMŠC u Mostaru.

Ispod slike ja kratko napisala: Pozdrav, sa moje kolketivne izložbe. Oko mene su kćerka i unuke...

Naravno, obradovala me poruka i pozdrav, i ovom prilikom to dijelim sa vama na našoj chat grupi na viberu.

Poruka je naravno obradovala i sve nas, jer nam je to nakon dužeg vremena bio znak da je naša draga razrednica i profesorica “na uzgor”, kako se to u Mostaru kaže.

Smail: Prenosim vam pozdrav od naše nekadašnje razrednice i profesorice Divne Nadaždin. Sliku je poslala uz komentar na jedan moj prilog na facebooku. Uz pozdrav je u opisu slike napisala:

“Sa moje kolektivne izložbe, oko mene su moja kćerka i unuke.”

Slijede pojedinačni pozdravi od učenika i kolegice Dženane, za našu dragu Divnu:

Vinka: Prenesi pozdrave pr. Divni i kaži da ima lijepu kćerku i unuke.

Goran: Profesorici Divni Nadaždin hvala na pozdravu.

Dženana Krpo, razrednica i profesorica: Predivna Divna kao čovjek i kolegica. Bez truni zavisti i dobronamjerna ponekad do naivnosti u ovakvom svijetu. Dosta smo provodile vremena i po kućnim sijelima i divno se zabavljale. Život montira razne sudbine i ne pita te, hoćeš li.

Veliki pozdrav Divni u nadi da je dostojno zamjenjujem. Smaile, tebi hvala, kao i na onom prilogu iz vaše knjige. Nastojat ću je kupiti kao sa dna kace mostarka i obnoviti i svoja sjecanja na pripovijedanja starijh, koji su dosta znali o našim sugradjanima na koje trebamo biti ponosni. Uh, bas sam uduljila, ali pošlo me.

Berdana: Ko ima priliku, neka ode na izložbu, i prenese pozdrave u ime grupe, profesorici Nadażdin. Kao što każe naša razrednica Dženana, ime Divna joj je odgovaralo, u svakom pogledu.

U Austriju je knjiga stigla meni kao poklon, u martu.

Alija: Puno pozdrava za dragu i prelijepu Divnu.

Nada: Smajo, Ja sam pronašla našu razrednicu na facebooku. Po onome što sam vidjela na FB zakljucujem da je to izlozba njenih slika. To me ne iznenaduje.

Hvala Dzenana na ovim divnim rijecima o Divnoj. Ja sam je isto tako dozivjela iako se nisam nikada privatno družila sa Divnom.

Smail: Divna, i njeni leptiriću su bili moja tema prije više od 9 godina, u martu 2014. Mislio sam da sam vam ovo već bio prenio, ali čini mi se da nisam...

Mostarke – Divna – spagosmail (blogger.ba)

Ljiljana: leptirići:

Fatima: Ja bila vani pa se tek uključih u ovu diskusiju. Prvo hvala Smaji na lijepoj knjizi i još jednom lijepom i dobrom djelu od njega. Što se tiče naše razrednice ona je divna u svakom pogledu i rado je se sjećam . I ja sam sa njom na "f" i vidjela sam njene lijepe radove i naravno pridružujem se lijepim pozdravima koje joj prenosoš od nas svih, a posebno od njenih djaka kojima je bila razrednica, po prvi put u svojoj profesorskoj karijeri.

Jasmina: Kad već pišete o našoj Divni, dolazim u iskušenje da i ja napišem svoje viđenje.Naime Divna nije bila Divna kao profesorica kad nad je oslovljavali sa "deco" nego je sav svoj profesorski rad usmjeravala da nas osposobi što više. Ona je svako područje pomno pripremala i prilagođavala nama.Tako bi iz svega izvukla srž da bi mi lakše shvatili i bili obrazovaniji u kulturi, povijesti, gramatici, općoj naobrazbi.I mogu reći da iako smo bili tehničari nismo u ničem zaostajali za gimnazijalcima. I dan danas su mi mnoge stvari ostale u sjećanju, i kad vidim koliko današnji mladi ljudi mnoge stvari slabo znaju .Zato sam zahvalna Divnoj Divni.

Dženana: Naša Divna i nije mogla biti drukčija. Od majke Borojevic (ime zaboravila) učiteljice i osnivačice čuvene" Dragačevačke zadruge ", žena koje je proslavila po Svijetu sa predivnim džemperima i jos ljepšim lanenim zavjesama organizirajuci domaće žene do sestre Branke, primjenjene umjetnice, do tetke slikarke Milene Šotra i rodjaka Zdravka Šotre , reditelja, a svi iz nasih Dubrava. Ne čudi me i što ste pismeni, (nekad pismeniji od vaše razrednice. Zbog vas sam ponosna u njezino i svoje ime. P.s. Eto sam vam malo opisala Divnu, vjerujući da je genetika vrlo moćna. Pozdrav svima!

-:-

Draga naša razrednice i profesorice, ovo je dio pozdrava od vaših nekadašnjih učenika, i od kolegice Dženane, uz brojne lajkove svih onih koji učestvuju u ovom našem zajedničkom chatu, i koji nas drži zajedno..

 Bez obzira što se sa Vama ne dopisujemo redovno, i ovakvo javljanje nam je pobudilo draga sjećanja na neka davna vremena i godine našeg školovanja, prije mature 1969. godine

Budite nam lijepo pozdravljeni, želimo vam puno zdravlja, sreće i veselja, i da nas se opet nekada ovako sjetite.

Maturanti elektrotehničke škole pri EMŠC Mostar, 1965-69. godine)

U sjećanju - Tužna lista onih, koji su nas napustili

 

Išli su sa nama u školu, kasnije smo zajedno studirali, radili zajedno, susretali se na korzu, na utakmicama, na kafi. Vremenom smo sa nekima gubili kontakte, a kod ponovnog susreta, kako je to običaj sa dobrom rajom, jednostavno smo nastavljali dalje, kao da smo se rastali samo koji dan, ili koji mjesec prije toga. Tokom priprema za jubilarnu proslavu mature saznali za neke, da su već odavno napustili ovaj svijet.

Do samog dana proslave 50. godišnjice Mature, na jednoj tužnoj listi nalazilo se 19 imena, a onda odjednom, iznenada, dan prije proslave, napusti nas Salko Lakišić.

Dvadesetak dana nakon proslave, na neki drugi, bolji svijet otišao je i Pero Azinović.

Slijedile su godine nakon pedesete godišnjice proslave Mature. Vrijeme korone.

Napustili su nas Ekrem Pavlović, Suad Šoše, Ramiz Budim i Ševko Buljko, i evo sada Azra Sadžak, Kajtaz.

O svakom od ovih 26 sa liste, moglo bi se napisati dosta toga lijepog, jer se po običaju dobra djela i događaji pamte i ostaju.

Nažalost, ova lista, htjeli mi to ili ne, vremenom će se dopunjavati, bez obzira na to, koliko mi to nećemo, ili ne želimo.

Podsjećamo ih se na ovaj način, a to ćemo činiti, sve dok nas traje.

(Maturanti EMŠC 1965-69)

Posljednji pozdrav i ispraćaj – Azra Sadžak Kajtaz

 

Posljednjem ispračaju naše drage kolegice Azre prisustvovali su kolege Maturanti sa razrednicom Dženanom. Hvala svima koji su mogli doći i prisustvovati posljednjem ispracaju, hvala Jusi na fotografijema.

Neka je veliki rahmet nasoj Azri i lahka joj zemlja mostarska, njenoj porodici iskreno saucesce.

(Maturanti EMŠC 1965-69)

U sjećanju – Azra Sadžak Kajtaz

 

Danas nas je napustila školska kolegica Azra Sadžak Kajtaz. Sa nama je četiri godine sjedila u klupama elektrotehničke škole u EMŠC Mostar. Zajedno smo putovali na ekskurziju oko Jugoslavije, o čemu nam svjedoče slike od raje. Zajedno smo proslavili matursko veče 1969. godine. Susretali smo se, neki rjeđe, neki češće sa Azrom tokom našeg rada u Mostaru. Zajedno smo proslavljali desetu i dvadesetu godinu mature.

Tokom našeg druženja oko i nakon proslave pola vijeka Mature Azra se nije često javljala, razumjeli smo njenu zdravstvenu situaciju. Sa njene strane prenošeni su nam pozdravi, i uzvraćali smo joj, nadajući se u najbolje.

I danas nam stiže vijest. Azra nas je napustila.

Sahrana će biti obavljena 26. maja u Sutini

Uz sjećanje na našu Azru riječi: Nek ti je lahka zemlja mostarska, draga naša Azra!

Maturaniti elektro škole EMŠC Mostar, generacija 1965- 69.

Jasmini za Minu - Jasminu

Ovaj prilog bi mogao biti i nastavak na prethodni, u kome nam je Nada predstavile slikom detalje sa njezine posjete i boravaka u Nepalu.

A onda je Nada u “Vrtu snova” - “Garden of Dreams” pronašla cvijet Jasmina i slikom uputila pozdrav našoj Mini – Jasmini. Nakon toga se pozdravima pridružila i Vinka sa njenim Jasminima i pozdravom, čemu su se spontano pridružila i ostala raja...

“Upoznala sam dobar broj hípi generacije koji su dolazili u Kathmandu u sedamdesetim godinama. Dosta njih je išlo autobusom od Engleske do Nepala. Kathmandu je bio raj za njih, droge su mogli dobiti na svakom ćošku. Interesantno je da su se mnogi od njih zaredili u Budizmu, Buddhist monks i Buddhist nuns, ili su se posvetili buddhismu kao civili. Oni su ustvari pomogli da se budizam proširi na zapadu.

Ovaj mirišljavi jasmin iz “Garden of Dreams”, koji sam danas posjetila, je za našu Minu, Jasminu. Mina šaljem ti ovaj mirišljavi jasmin sa željom da sto prije ozdraviš

(Nada K. T./20230523)

Hvala ti od srca. Podrška mi puno znači jer moja borba još uvijek traje. Inače je baš jasmin cvijet po kojem sam ja i dobila ime.

Kako je divno to što si se i tamo daleko i pored mnogih događanja u tvom životu sjetila mene. Još jednom veliko hvala i šaljem poljubac tebi svoj grupi. Zdravi i veseli bili.

(Jasmina/20230523)

Jasmina uvjeren sam da imaš punu ljudsku i drugarsku podršku svih nas iz grupe. Pozdrav. Uz tebe smo. Neko se i pomoli Bogu. Valjda će biti uslišena molitva.

(Alija/20230523)

Ma sve su molitve uslišane, samo ne uvjek kad mi hoćemo.

Evo za Jasminu još jasmina.

Kod mene je cijela ograda pred kućom Jasmin.

Nemožes sjediti od mirisa.

(Vinka/20230523)

Pozdravljam grupu, Jasmini zelim da izdrži sve što joj predstoji i na kraju pobjedi tu bolest. Koliko vidim jaka je i ne sumnjam u njenu pobjedu.

Podršci od Nade, Vinke i Alije sigurno se pridruzuju svi iz grupe.

Uživajte u ovom danu....

(Goran/20230523)

Snaga cvijeća sa Nepala se virtuelno proširila sa Nepala, preko Amerike, Evrope i Mostara i stigla do svog cilja, do naše Jasmine.

Usput: taj poktet iz sedamdesetih godina se zvao “Power of Flower”, “Snaga cvijeća”.

Možda ovaj naš primjer ukazuje da snaga toga pokreta još uvijek traje, i stiže tamo, gdje je najpotrebnija...

Pozdrav za Jasminu od raje!!!

(Matutanti EMŠC 1965-69.)

Nada, četvrti put u Nepalu

 

Naša Nada Kahvo Tuta nas je i obradovala i iznenadila njenim fotografijama iz Nepala. Nakon što je objavila prve dvije fotografije, očekivali smo da će napisati da je to jedno turističko putovanje, kakva se nude za one koji mogu, i kojima nigdje nije daleko.

Međutim! Iza ovog putovanja se krije nešto sasvim drugo, nešto što je sve nas, koji smo pročitali Nadinu poruku, ostavila iznenađenim i zadivljenim. Ali i ponosnim!

“Ja sam davno planirala da ídem u Nepal i Tíbet kada se penzionišem. Nisam čekala penziju već se uputila za Nepal prije 10 godina poslije čitanja knjige “ A little princess”. Od tada skupljam pare na razne načine. Prije 10 godina sam prvo put volontirala u jednom domu za siročad i napuštenu djecu i u školi u istom selu. Organizacija koja vodi taj program je iz Australije, SCAI. Dona cuja je išla za razne projecte; izgradnja škole, sponzorovanje djece, kupovina krava, proteze za dečka koji nema noge od koljena dole, sponzorovanje nastavnika u skoli, paketi krpenih uložaka za djevojcice, pomoć poslije potresa 2015…..poslije se to proširilo na sponzorovanje dvoje djece iz drugog doma, pomoć budističkom manastiru za žensku djecu (vecina njih su izbjeglice iz Tibeta i dobar broj tih “nuns” su siročad.

Ovo mi je četvrti dolazak u Nepal.

Ove dvije slike su sa mog prvog putovanja, prije 10 godina.

Pozdrav

Nada”

Nado hvala ti u ime svih nas iz grupe maturanata, zajedno sa razrednicom.

I Bog ti je dao pravo ime: Za mnoge ljude u sijetu: NADA umire zadnja, i dok je u njima nade, dotle ima i života, pa u kakvoj god se teškoj životnoj situaciji našli.

RESPEKT!

-:-:-:-

Naravno, Nadino putivanje i javljanje iz Nepala je kod nekih od nas pobudilo sjećanje na neka naša vremena, kada nam su nam i Nepal i Katmandu, u koje su odlazili i svjetske promi ličnosti, ali i svjetski hipici, i bile vrlo daleke destinacije

U naše vrijeme u kinima je prikazivan film "Kathmandu", koji je snimljen 1969. a u naša kina stigao koju godinu kasnije. Pamtimo ga po ulozi Jane Birkin, koja nam je ostala po sjećanjuni iz filma "Blow Up", ali nam je bez sumnje ostala poznatija po pjesmi "Je t'aime... moi non plus" koju je snimila zajedno sa Serge Gainsborgom, na koju smo plesali najljepše "stiskavce" onoga vremena.

Katmandu (Les Chemins de Katmandou) è un film del 1969 diretto da André Cayatte.

Il soggetto è tratto dal romanzo Les Chemins de Katmandou di René Barjavel.

Katmandu (Les Chemins de Katmandou) je film iz 1969. u režiji Andréa Cayattea.
Tema je preuzeta iz romana Les Chemins de Katmandou Renéa Barjavela.

Bilo je to naše vrijeme.

(Maturanti EMŠC 1965-69)

Kafa u Mostaru, Bristol 16. maj 2023.

 

Nakon one prve proljetne kafe u Bristolu, kad je Milena iz Beograda donijela proljeće sa sobom, očekivali smo da će naredna kafa sto posto biti vani, na terasi Bristola. Međutim, šta je tu je, vremenska prognoza kazivala je da će kiša prestati, a da će nakon nje početi pljuskovi, i tako u nedogled. Ali nismo ovdje da raspravljamo o vremenu, nego o susretu.

Peda je juče kratkom viješću dao do znaja da je kratko u Mostaru, i dao prijedlog za kafu u Bristolu danas. Pa ko može.

Naravno, takvi pozivi se ne odbijaju i tačno u deset na kafi se nađe sva mladost naše generacije.

Jer, kako su to davno rekli neki pametni ljudi, sa svojom generacijom, čovjek nikada ne stari.

Pa kako nam to napisaše, u potpisu ispod slika, nabrojećemo ko je sve bio, gledajući sa ljeva:

Hamo Gusar, Mirjana, Peda, Alija, Dženanica, cvijet naše mladosti, Ljilja i Goran.

Iako su slike skoro iste, barem po rasporedu sjedenja, svaka je na svoj način drugačija, barem po mimici na lici, po gesti, ili osmijehu. Hvala bogu, svi ste dobro i veselo.

A šta poželjeti? Još dosta ovakvih susreta. Zdravlja i raspoloženja.

Do nekog narednog susreta svima sve najbolje.

I poruka od nas koji danas ne bijasmo u Bristolu: Unijeli ste nam na daljinski dosta pozitivne energije, i želje, da što prije i lično prisustvujemo jednom ovakvom događaju

Do narednog susreta, Budite nam svi živi, zdravi i veseli.

(Maturanti EMŠC, generacija 1965-69.)

U sjećanju, uoči skore 54. godišnjice Mature

 

Išli su sa nama u školu, kasnije smo zajedno studirali, radili zajedno, susretali se na korzu, na utakmicama, na kafi. Vremenom smo sa nekima gubili kontakte, a kod ponovnog susreta, kako je to običaj sa dobrom rajom, jednostavno smo nastavljali dalje, kao da smo se rastali samo koji dan, ili koji mjesec prije toga. Tokom priprema za jubilarnu proslavu mature saznali za neke, da su već odavno napustili ovaj svijet. Do samog dana proslave 50. godišnjice Mature, na jednoj tužnoj listi nalazilo se 19 imena, a onda odjednom, iznenada, dan prije proslave, napusti nas Salko Lakišić. Dvadesetak dana nakon proslave, na neki drugi, bolji svijet otišao je i Pero Azinović. O svakom od ovih 21 sa liste, moglo bi se napisati dosta toga lijepog, jer se po običaju dobra djela i događaji pamte i ostaju.

Slijedile su godine nakon pedesete godišnjice proslave Mature.

Vrijeme korone:

Napustili su nas Ekrem Pavlović, Suad Šoše, Ramiz Budim i Ševko Buljko.

Nažalost, ova lista, htjeli mi to ili ne, vremenom će se dopunjavati, bez obzira na to, koliko mi to nećemo, ili ne želimo.

Podsjećamo ih se na ovaj način, ovoga dana, a to ćemo činiti i ubuduće, sve dok nas traje.

(spagos)

Kafa u Mostaru, Prvi dan proljeća, 21. mart 2023. hotel Bristol

 

Nakon jedne kafe u Beogradu, i jedne u Beču, od početka ove, 2023. godine, na red je naravno došao Mostar, i hotel Bristol.

Milena je iz Beograda poslala haber da stiže u Mostar, tačno sa proljećem. I tako se i desilo.

Oblačno vrijeme i toplija odjeća nisu baš oslikavali proljetni ugođaj, ali to je samo spoljašni utisak, jer, važnije je bilo ono što je unutra, toplo oko srca, emocija i volja i želja za novim susretom.

A prisutni su bili, na prvom mjesti naša draga razrednica Dženana. Lijepa kao i uvijek, jer ljepota je u oku posmatrača, kako je to davno izrekao neki pametan čovjek. A za njom nisu zaostajale ni naše drage dame Vinka, Ljilja i Milena, koja je inicirala ovu prvu ovogodišnju kafu u Mostaru. A sliku su upotpunili naši momci Alija, Goran, Juso, i Himzo, koji je učinio truda da iz Jablanice dođe na ovo kafenisanje.

Znamo sigurno da je mnogima bilo žao što nisu danas mogli prisustvovati ovoj kafi.

Ali nećemo o tome. Ima nas dosta. A ima i popravni. Važno je da je ovogodišnja sefta kafe u Mostaru otvorena. Sigurno slijede i naredna kafenisanja.

Dolazi toplije vrijeme, a mi, ptice selice, uskoro ćemo prema Mostaru, kako se kome budu putevi otvarali.

Živi bili i dočekali. I da što duže ostanemo u istom broju.

Pozdravi sa videa u prilogu su primljeni. Stigli su do srca onih kojima su namjenjeni.

Do narednog susreta, Budite nam svi živi, zdravi i veseli.

(Maturanti EMŠC, generacija 1965-69.)

Kafa u Beču – Uz ukus Sacher torte, Mozart kugli i zvuke Wiener Walzera

 

U Beču, nekadašnjem centru svijeta, na kafi se nađoše naše drage kolegice Berdana i Milena.

Sastanak je, kako se to po svoj prilici čini, čuvan u tajnosti do zadnjeg trenutka.

Iznenađenje, za sve nas, u potpunosti im je pošlo za rukom

I onda, slika po slika, uz udaljene zvuke Bečkog valcera, stigoše nam impresije sa ovog susreta putem vibera.

Beč, ili Wien, snježno veče, vani hladno, a toplo oko srca. Naše dvije dame u šetnji Stephansplatzom, nultom tačkom grada Beča. Ruku pod ruku, na kafu i kolač, jer to je u Beču muss.

Osmjesi, radost zbog susreta i srećni trenutci, odjednom se putem slika preseliše do svih nas.

A onda, u kućnoj atmosferi, jedna domaća kafa sa kolačima, koja se, kako je na slici prikazano, iz jedne džezve Neretvom spušta do fildžana. Bečka, prava domaća, Mostarska. I uz nju hurmašica.

Na kraju, još po jedna čašica za zdravlje. Sa Neretvom i pod Starim mostom na zidu.

Sa naše strane: Prost! i, Zum Voll!

Pored redovnih susreta na terasi Bristola u Mostaru, listi naših susreta maturanata na kafi u svjetskim destinacijama, dodali smo i Beč.

Susret je na kraju začinila jedna mala ljepotica, unuka, a Berdani smo od srca poželjeli da unuci zaigra kolo na njenom svadbenom veselju. Pa kad god bude. Nek je živa i zdrava.

Neko će dočekati.

(Maturanti EMŠC 1969./20230128)