Nakon dvadesete godišnjice Mature 1989. godine dogovorili smo se da se sastanemo iduće 1990. godine. Sastanak je bio na Rondou, a odatle smo krenuli na ručak u jedan restoran na putu za Gubavicu. Nakon nekoliko sati zabave uz muziku, koju su nam priredila dva momka, i završno kolo, navratili smo kod Milene Spaić - Peco, na Bunu, pred njenu, u to vrijeme veoma lijepo uređenu kući i dvorište.
Čitavu proslavu je svojom video kamerom snimio Mišo Benić.
Bilo bi dobro kad bi se ovaj video pronašao i digitalizovao, te dao na uvid svima.
Sa ove proslave nam je ostalo u sjećanju kako je rahmetli Avdija Kukolj pričao o kompjuterima, koje je tada nabavila njegova firma Elektroprenos.
On je jednog jutra došao na posao u upravu Elektroprenosa u Raštanima, i pozabavio se kompjuterom koji je tog dana dobio u svojoj kancelariji. Krenuo je lagano, i ne gledajući na vrijeme, korak po korak, upoznavao se sa novom napravom. Prošlo je radno vrijeme, Avdija nije obraćao pažnju što druge kolege idu kući i udubljen u upoznavanje sa kompjuterom, nastavio dalje.
U isto vrijeme čekali su ga kod kuće sa ručkom, i kako ga nije bilo, mislili su da je otišao poslom u neko postrojenje van Mostara, te da se nije imao kad javiti. Pala je i veče, došla i mrkla noć. U neko doba od kuće, u panici, zvali su telefonom u Raštane, da pitaju zna li iko šta je sa njim i da se nešto nije desilo. Naravno, na poslu je bio samo stražar i dežurni uklopničar. Nisu ništa znali, a onda je stražar vidio svijetlo u njegovoj kancelariji.
Zaokupljen novu spravom, zaboravio je na vrijeme, i tek kad ga je stražar prekinuo u tome, krenuo je kući. Inače, vjerovatno bi tako dočekao i novi radni dan.
U sjećanju!
Nema komentara:
Objavi komentar