Išli su sa nama u
školu, kasnije smo zajedno studirali, radili zajedno, susretali se
na korzu, na utakmicama, na kafi. Vremenom smo sa nekima gubili
kontakte, a kod ponovnog susreta, kako je to običaj sa dobrom rajom,
jednostavno smo nastavljali dalje, kao da smo se rastali samo koji
dan, ili koji mjesec prije toga. Tokom priprema za jubilarnu proslavu
mature saznali za neke, da su već odavno napustili ovaj svijet. Do
samog dana proslave na jednoj tužnoj listi nalazilo se 19 imena, a
onda odjednom, iznenada, dan prije proslave, napusti nas Salko
Lakišić. Dvadesetak dana nakon proslave, na neki drugi, bolji
svijet otišao je i Pero Azinović. O svakom od ovih 21 sa liste,
moglo bi se napisati dosta toga lijepog, jer se po običaju dobra
djela i događaji pamte i ostaju.
Nažalost, ova
lista, htjeli mi to ili ne, vremenom će se puniti, bez obzira na to,
koliko mi to nećemo, ili ne želimo.
Podsjećamo ih se na
ovaj dan, a to ćemo činiti barem još nekolijko puta godišnje, dok
nas traje.
Nema komentara:
Objavi komentar