Naše priče: I onda naviru sjećanja – Tvrtko sa tvrdo “t”

I onda naviru sjećanja – Tvrtko sa tvrdo “t”

Čudo si Špago. Bio sam expert za A1 tuš. Nikad mi nije crtež vraćen.Volio sam crtati i pisati, i ako kući nije bilo mjesta ni na podu, a ne za stolom.Sedmero nas je braće i sestara. Pošto mi je to bila ljubav, tako sam to i pokojnom Tvrtku uradio. Pokoj mu duši, lijepo što si ga se sjetio.

(Momo Pejčić)

Mislo sam da taj program samo u Tehnici a ono opet na Fakultetu. Ovaj put me spasio Ramiz Budim i nacrtao mi taj program. Ne znam sjeća li se on, ali me je spasio.

(Peda Ćorda)

Vjeruj Peda da sam zaboravio, daj me posjeti bar nekim detaljima, ja znam da smo jedan semestar imali tehničko, a drugi nacrtu, prodor prave kroz ravni u prostoru pa tlocrt, nacrt, bokocrt...itd. Daj posjeti me malo. Predavanja su bila na mašinstvu.

(Ramiz Budim)

E Ramize bilo je to ovako. Ja ti posudio nesto para, a tebe uhvatila muka što mi ne možeš da vratiš. Onada sam ja predložio da uradiš taj program i onda smo kvit. Na obostrano zadovoljstvo to je prošlo.

(Peda Ćorda)

Sad ste me ponovo vratili u školu. Pošto je i nas bila puna kuća, nije se crtalo na stolu. Ja sam najčešće crtala tako što bi dasku naslonila na nešto. A često smo ja i Vinka crtali kod mene, do duboko u noć,naravno kad ostali odu na spavanje. A šti se tiče"pisma", ja i danas pišem ta "tehnička" slova, to mi je "rukopis".

(Milena Đurasović)

Sjećam se pokojni Ljubo je rekao nasem Gusaru (Hami Kuki); moje prezime Radovanović, kao tvoje ime i prezime, i duže, a ovo Ljubo, čitaš cetiri, a pišeš pet slova.

(Berdana Malohodžić)

I mene je teh. crtanje vratilo u prošlost. Stanovalo se u jednoj prostoriji i nema toliko prostora da stane crt tabla, pa sam najviše crtala kod Milene. oni su imali tada mnogo prostora. Božo bi nam uvjek vratio, kad prvi put nacrtamo neki rad, što mu nisam mogla nikako oprostiti zbog mnogo muke i truda dok nacrtam. Ali eto i to prošlo!

(Vinka Planinić)

I mene ste sa ovim tehničkim crtanjem vratili u prošla vremena. Nama u b razredu je predavao, ako sam zapamtio, Božo Ćorić mnogo zahtijevniji od Džinovića. Generalno smo bili bolji od vas iz a razreda. Na fakultetu mi je glat prošao radionički crtež kod onog veoma strogog asistenta sa mašinskog fakulteta. 1980. po partijskom zadatku sam predavao, pored osnova elektrotehnike, i tehničko crtanje u et. školi i Jablanici. Ja natjerao djecu da kupe table, rajšine i rapidografe a oni u drugom polugodištu ukinu teh.crtanje. Sa tim znanjem teh.crtanja sam se hvalio mašincima cijeli radni vijek i mnogo puta napravio radionički crtež za neki dio koji mi je napravljen u našoj radionici.

Evo poslije ove hvale samog sebe sviju vas srdačno pozdravljam.

(Himzo Ćosić)

Salem Dzinovic je bio strog i pravedan, bio je komšija, možda čak i neki dalji rod, sa mojim ocem u Ilićima, a ja sam jedva dobio 3 iz crtanja. Doduše bio sam i loš u tome, nisam više ni zaslužio. Valjda sam slutio da ce doći “auto cad” i da mi to neće trebati u životu. Posebno mi je loše islo radiranje (ono sa žiletom).

(Goran Ćatić)

Smajo , dobro si sve opisao o tehničkom crtanju i tablama, kako smo bili prepoznatljivi na ulici a sjećam se da smo se Ševko i ja lijepo namučili, obzirom da smo u školu dolazili biciklom. Poseban problem je bio kad je padala kiša.

(Juso Katica)

I bura na Čekreku...

(Ševko Buljko)

A tad imati biciklo bila je velika stvar, hej to je 65/66 godina. A vas dvojica jašite bicikla i nije reć, table u rukama, pravi tehničari. Aferim momčine.

(Ramiz Budim)